Slika prikazuje raspetog Krista predstavljenog u neočekivanoj perspektivi.

Salvador Dali španjolski je slikar, pisac i dizajner koji je u povijesti ostao zapamćen kao jedan od najpoznatijih predstavnika nadrealizma u slikarstvu. Ako poznajete makar dijelove njegova opusa teško da biste mu pripisali ovu sliku. Ipak, ona je jedna od njegovih i općenito najpoznatijih religioznih slika. Nalazi se u galeriji Kelvingrove u Gasgowu. Slika prikazuje raspetog Krista predstavljenog u neočekivanoj perspektivi. Ne odozdo, od podnožja križa, tj. kroz oči učenika i promatrača koji štuju Spasiteljevu žrtvu, nego promatramo raspelo odozgo, s nebeskih visina na koje se Isus uspinje. Upravo tako ga je vidio i španjolski mistik Sveti Ivan od Križa koji je olovkom nacrtao skicu koja je Daliju bila inspiracija za ovu sliku. Zbog toga se slika i zove ‘Krist sv. Ivana od Križa’.

Tamna noć Svetog Ivana od Križa prikazana je u gornjem dijelu slike u kojem nema drugih ljudi.

Uobičajeni prikazi raspeća prikazani su iz točke promatrača, ali Dali je jedinstven, on je svoje raspeće naslikao s “Božje točke gledišta.” To je kao da Bog gleda na svoga Sina, nakon što je “misija ostvarena.” Ova perspektiva služi također i drugoj svrsi; s obzirom da je to Božji pogled, vidimo Isusa kao most između Boga i smrtnog svijeta. Ova slika, gledana iz daljine, poprimit će oblik pješčanog sata, što bi moglo značiti vrijeme. Krist i križ čine trokut Presvetog Trojstva, s Kristovom glavom kao krugom u središtu trokuta, što znači da je On ili Njegov čin središte i smisao svega u svemiru, on je sve što nam je potrebno za ostvarenje. Tamna noć Svetog Ivana od Križa prikazana je u gornjem dijelu slike u kojem nema drugih ljudi. U donjem dijelu slike prikazani su ribari u podnožju križa. Dali je zapravo prikazao pogled s prozora svoje kuće u luci Lligat.

Nema tradicionalnih atributa raspeća: nema čavala, nema rana, nema krvi, nema trnove krune, nema znakova patnje i smrti.

Isus je okružen tamom. Križ lebdi u crnom prostoru iznad neba i svjetiljki. Nema tradicionalnih atributa raspeća: nema čavala, nema rana, nema krvi, nema trnove krune, nema znakova patnje i smrti. Isusovo tijelo zadivljuje u atletskoj građi, snažnih mišića, izgleda kao sportaš.
Raspelo visi nad površinom neba, zemlje i vode. U dnu slike je jezero i tri ljudske figure nalik ribarima. Očito je ovo Galilejsko more i apostoli, Isusov zemaljski život, koji je završen raspećem. Iznad ove slike iz prošlosti su oblaci u nekoliko redova, zemaljsko nebo nad kojim se uzdiže raspelo.

Dali objedinjuje na ovoj slici dvije scene koje se obično predstavljaju zasebno u umjetničkoj tradiciji: tužni prizor raspeća i prosvijetljeni prizor Uzašašća.

Krist se pojavljuje oslobođen križa, kao da leti na njemu – i iznad njega. Ne vidimo lice – ono je okrenuto prema prošlosti, koju ostavlja, uzdižući se do izvora svjetlosti. Taj umanjeni svijet vidi se odozgo – kao kroz oči samog Isusa. Dali objedinjuje na ovoj slici dvije scene koje se obično predstavljaju zasebno u umjetničkoj tradiciji: tužni prizor raspeća i prosvijetljeni prizor Uzašašća. Križ, instrument raspeća, tako postaje i instrument Uzašašća, slika oslobođenog i oslobađajućeg Krista.

Krist svetog Ivana od Križa” i druge vjerske slike donijele su Daliju slavu “katoličkog slikara”

Krist svetog Ivana od Križa” i druge vjerske slike donijele su Daliju slavu “katoličkog slikara”. Sam je rekao da ga je u katolicizmu očaralo “rijetko savršenstvo dizajna”. Unatoč činjenici da su mnoge Dalijeve slike provokativne, eksperimentalne, autor je u ovom djelu pokušao utjeloviti duboko religiozno i mistično značenje.