“„Bičevanje” Joze Kljakovića, alternativnog naziva „Trnokrunjenje”, jedna je od najznačajnijih slika hrvatskog sakralnog slikarstva 20. stoljeća. Svojom formom, sadržajem, ali i poviješću ova će slika svjedočiti događaje koji su nagovještali ratne strahote što su čekali tadašnjeg čovjeka tijekom 2. svjetskog rata. Prikazuje petoricu krvnika koji štapovima batinaju Isusa, jedan od njih nastoji ga okruniti trnovom krunom. Istodobno, dostojanstveno trpeći Isus je svojevrsna prostorna i moralna vertikala ove kompozicije te istodobno i fokus na koji pada svjetlo izvan dosega očišta slike. Isus je tako najsvjetliji trenutak ovog prizora. Dostojanstveno trpeći ponižavanje i batinanje postat će svojevrsni simbol čovjekove patnje.

Kljaković će zajedno sa svojim kolegom i prijateljem Ivanom Meštrovićem doživjeti politički progon te završiti u zatvoru na Savskoj cesti jednog jutra u studenom 1941

Na neki će način Kljaković u ovu sliku ugraditi i mnoštvo autobiografskih elemenata jer upravo u zenitu stvaralačke zrelosti, kada i nastaje ovo djelo, Kljaković će zaći već u šesto desetljeće života i trebao bi ustvari ubirati plodove neumornog rada te se prepustiti slikanju odterećenom od mladalačkog previranja i društvenih ambicija. Međutim, upravo suprotno, Kljaković će zajedno sa svojim kolegom i prijateljem Ivanom Meštrovićem doživjeti politički progon te završiti u zatvoru na Savskoj cesti jednog jutra u studenom 1941. godine pod sumnjom da je s Meštrovićem planirao emigrirati preko Italije u Švicarsku te djelovati protiv NDH i sila Osovine”, istaknula je Petra Vugrinec.

„Bičevanje” će biti izloženo na prvoj izložbi hrvatskih umjetnika u NDH 1941. godine

“U zatvoru će Kljaković doživjeti prvi napadaj sljepila, vjerojatno kao posljedicu iscrpljenosti i stresa te će nakon četveromjesečnog utamničenja ipak biti pušten, no s obvezom kućnog pritvora i zabranom društvenog djelovanja. U jezi gluhoće zatvorske ćelije, u smrtnom strahu Kljakoviću će se javljati sakralne slike, ali i slike iz djetinjstva. Naslikat će tamo i neke vjerske prizore. Međutim, upravo će „Bičevanje” biti izloženo na prvoj izložbi hrvatskih umjetnika u Nezavisnoj državi Hrvatskoj 1941. godine koja je održana tik pred Kljakovićevo uhićenje. Ista će slika biti odabrana i za predstavljanje hrvatskih umjetnika na 23. venecijanskom bijenalu 1942. godine gdje će polučiti izniman uspjeh. „Bičevanje” će kasnije završti u vlasništvu Kljakovićeva i Meštrovićeva prijatelja i suradnika Zvonimira Pučara, jednog od tadašnjih najznačajnijih mecena hrvatskih umjetnika, kolekcionara koji će u svom domu ugostiti brojne intelektualce Zagreba u prvoj polovini 20. stoljeća. Osim što će svojim narudžbama upotpuniti bogatu zbirku djela hrvatskog slikarstva prve polovine 20. sroljeća, on će tim istim narudžbama omogućiti umjetnicima i egzistenciju.

Meštrovićevo „Oplakivanje” i Kljakovićevo „Bičevanje” posljednje su slike sakralnog sadržaja izložene na venecijanskom bijenalu nakon kojeg u poslijeratnim izložbenim politikama slijede odabiri nekih sasvim drugačijih tema

Na slici je vidljivo upravo Kljakovićevo poznavanje anatomske modelacije tijela i muskulature te se njome izražava sva vještina ovog umjetnika da izrazi voluminozne forme monumentalnih djela kakva je formirao pod utjecajem Meštrovićeva kiparstva. Međutim, dotadašnje tonsko slikanje na ovoj će slici po prvi puta Kljaković zamijeniti valerima pri čemu će kraćim i dinamičnim potezima te variranjem nijansa osnovne boje postići nevjerojatno ustreptalu i titravu atmosferu slike. Taj će nestalni dojam i zapravo nekakav sukus Kljakovićeva metierea postati odlika slika nastalih iza te slike. Krist kao moralna vertikala i simbol poštenja čovjekova života ostat će trajna odrednica Kljakovićeva sakralnog slikarstva, njegov glavni lik i uzor, uzor njegovu duhovnu stvaralaštvu kojem će se do kraja svog života vraćati. Valja reći da su Meštrovićevo „Oplakivanje” i upravo ovo Kljakovićevo „Bičevanje” i „Trnokrunjenje” posljednje slike sakralnog sadržaja izložene na venecijanskom bijenalu nakon kojeg u poslijeratnim izložbenim politikama slijede odabiri nekih sasvim drugačijih tema”, zaključila je Vugrinec.