“Ova pandemija potpuno je zaokupila svijet tako da se ljudi širom svijeta neprestano (ne)opravdano pune informacijama o toj pošasti istog ili sličnog sadržaja. Isto je i s nedavnim raspravama o crkvenim mjerama.

Kao vjernici se pitamo koje je mjesto ove pandemije u Božjem planu?

Budući da smo mi kršćani, katolici mi čvrsto vjerujemo i znamo da Bog vodi povijest, da je On gospodar svijeta i svake pojave i ima plan baš za svaku osobu kako da je provede kroz ovaj život i dovede u Nebo gdje nema ugroza, pandemija, nikakvih prijetnja, nikakve patnje. Budući da je to istina, kao vjernici se pitamo koje je mjesto ove drame, ove pošasti, ove suvremene kuge i dramatičnih događanja u Božjem planu? Bog nije i ne može biti uzrok ove patnje. Ne može biti uzrok ove bolesti i ovoga zla, no Bog zbog nekog razloga dopušta da čovječanstvo ovo prolazi i nama ovdje s manjkavim znanjem, prije nego što dođemo k Bogu, nije sve moguće shvatiti.

Ova pandemija je kušnja za cijeli svijet. Kušnja je dio Božjeg plana za svakog čovjeka.

Zašto Bog dopušta zarazu koronavirusom i zašto se u isto vrijeme događa ova drama u glavnom gradu Zagrebu? Ovi događaji nose važnu Božju poruku. Ova pandemija je kušnja za cijeli svijet. Kušnja je dio Božjeg plana za svakog čovjeka. Kušnja je ispit, provjera, ona otkriva što se u nama krije. Otkriva naše dobre strane pa u kušnji isplivaju i naši darovi, ali očituje i našu bijedu. Neki ljudi u svim situacijama vide sebe i u svim situacijama žele profitirati.

Ova pandemija razotkriva kakvi smo ljudi – oni koji herojski služe u ljubavi ili smo sebični kao i uvijek.

Ova velika kušnja koja je zatekla svijet je velika prilika za rast ljudi u dobru. Da nastanu novi ljudi. Ova pandemija je trenutak istine za svakoga čovjeka i za cijeli svijet. To su trenutci naše istine, kada smo pozvani zastati i zapitati se na čemu gradimo život i sreću i koliko je to sigurno i postojano. Bez oluje i bez kušnje ne možemo testirati na čemu smo sagradili život. Ova pandemija razotkriva kakvi smo ljudi – oni koji herojski služe u ljubavi ili smo sebični kao i uvijek. Sami stajemo pred Boga i pred sebe.

Zastanimo i upitajmo se koji je plod pričešćivanja u našem životu.

Kušnja na koncu razotkriva i našu vjeru, naše umišljenosti. Zastanimo i upitajmo se koji je plod pričešćivanja u našem životu. Živimo u trenutku kada je pričest velikoj većini uskraćena. Ovo sad je trenutak da se upitamo koliko su tolike pričesti i ispovijedi promijenile naš život do sada?
Moglo se čuti puno prigovora zašto sakramenata nema, ali rijetko se moglo čuti razmišljanje o tome koliko je pričest plodna u našim životima. Koliko smo primili svetih pričesti, trebali bismo biti sveti. Sada, kada nam je prvi put u životu uskraćen sakramenat, prilika je da se upitamo o našoj ljubavi prema Bogu. kakva su naša srca i u kakva srca primamo svetu pričest?

Ova pandemija je opomena da se ovaj svijet jako udaljuje od Boga i da se probudimo i progledamo.

Ova pandemija nosi i karakter opomene da se probudimo, da progledamo i da vidimo da se ovaj svijet jako udaljio od Boga. Koronavirus nije jedini problem ovoga svijeta. Virus sebičnosti u srcima vjernika i nevjernika je sveprisutni virus u nama. U svijetu je prisutna silna umišljenost u odnosu na Boga i sebičnost prema bližnjemu. Blud, sebičnost, hedonizam, razvrat, nastranost, materijalizam, protunaravni grijesi, traženje užitka pod svaku cijenu, traženje sebe u svemu…
Ova pandemija je opomena da se ovaj svijet jako udaljuje od Boga i da se probudimo i progledamo. U svijetu je puno mržnje, prijetnje, ratova, gladi, neimaštine – nije koronavirus jedini problem ovoga svijeta.

Ova pandemija je i poticaj i prilika za povratak Bogu, ona je milost.

Mnogi su članovi Crkve daleko od Boga. Koliko je onih koji su napustili svoju vjeru i Crkvu i Boga. Koliko ima svećenika koji hodaju u tami. Mnogi svećenički životi su postali neplodni zbog nečistoće, traženja užitaka i blagostanja. Ovo je prilika i da vidimo da se smrt nije udaljila od nas, mi smo se udaljili od Boga. Čovjek je nemoćan i slab i ovo je prilika da spoznamo da nam je Bog neizmjerno potreban i da nas ljubi. Upravo u korizmi nam Bog s križa viče da nas voli. Ova pandemija je i poticaj i prilika za povratak Bogu, ona je milost. Ove izvanredne prilike daju nam i vrijeme da to možemo učiniti, da možemo zastati. Toliki ljudi su u svojim domovima. To je prilika da svoj život postavimo drugačije. Ovo je prva prava korizma u našim životima.”

Cijeli nagovor don Josipa Radića pogledajte ovdje: