Poticaj za razmatranje

Danas slijedimo tekst iz Mt 14, 22–33, Isus hoda po moru, i Petar pokušava isto.

Možeš li zamisliti kako je Petru bilo iskoračiti iz sigurnosti barke u nesigurnost mora? Je li se kolebao kada je svojim bosim nogama dotaknuo hladnu vodu? Osjeti hladnoću vode svojim nogama. Uđi u Petra. Budi Petar. I pođi s njim po vodi. Unatoč svim nutarnjim pitanjima i protivljenjima, Petar hoda. Nose ga Isusove riječi: „Dođi!“

Volim ovaj evanđeoski ulomak čitati kao izazov da nadiđemo sami sebe i da prijeđemo vlastite granice. Isus je Petra uveo upravo u takvo iskustvo. On hoda po vodi. Petar čini ono što inače ne čini. I Marko i Ivan opisuju ovaj isti događaj, ali se zadržavaju samo na Isusovu hodu po moru. Petra ne spominju. Mateju je bilo važno dodati i ovo Petrovo iskustvo. Ono je važno za nas. Postoje trenutci koji od mene traže da nadiđem sebe i da učinim izvanredne stvari, stvari koje me nadilaze. Mogu to biti lijepe stvari, a mogu biti i drukčije. Možda čak i vrlo ružne. Važno ih je prepoznati i u njima zavapiti kao Petar: „Isuse, povedi me! Daj da hodam po ovim valovima!“ Petar nije ostao živjeti na vodi. Vratio se u barku i na kopno. Izvanredni trenutci traže izvanrednu vjeru i izvanrednu snagu. Nakon toga vraćamo se u redovitost.

Drugo što volim vidjeti u ovom evanđelju jest način na koji se Isus odnosi prema Petru i njegovu zahtjevu: „Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!“ Petrov zahtjev može nam se činiti kao njegov hir ili čak kao nepovjerenje u Isusa. Kao da bi mu Isus morao dokazivati da je to uistinu on? Kao da Petar kuša Isusa? Pogled volim upraviti na Isusa, a ne samo na Petra. Petar mi je čak simpatičan. Volim da je potpuno čovjek. Takav čovjek. A Isus? Mogao je ući u raspravu s Petrom i samo jednom rečenicom „poklopiti“ Petra. Ipak, Isus Petra ohrabruje i potiče ga: „Dođi!“ Nemojmo zaboraviti i one riječi koje je Isus uputio svima na barci: „Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!“ Ovdje se obistinjuju riječi koje je Izaija izrekao o Mesiji: „On trske napuknute prelomiti neće, stijenja što tek tinja ugasiti neće“ (usp. Iz 42,3). Isus je ovdje takav. On ohrabruje i učenike i Petra. Taj njegov čin i njegove riječi djeluju tako motivirajuće za njih. Isus ima riječi podrške. Njegova podrška traje i onda kada Petar posumnja i u Isusa, i u sebe i kada počne tonuti. Isus odmah pruži ruku i izvlači Petra iz vode. Ne ulazi u raspravu. Tek Petru otkriva razlog zašto je počeo tonuti: „Malovjerni, zašto si posumnjao?“ Da Petar nije posumnjao, i dalje bi hodio ponad morskih dubina. To je podrška! Ovo je pouka: ako želiš hodati po valovima, ne smiješ sumnjati u onog tko te vodi, a ni u sebe koji po valovima hodiš! Hrabro, Petre!

Molitva

Gospodine Isuse, osposobi me za dobrotu. Osposobi me da drugima mogu biti podrška i ohrabrenje. Često i sâm u životu klonem. U takvim trenutcima podrška drugih mi vrlo mnogo znači. U mojim krizama i klonućima riječi podrške uvijek dobro dođu. I ja želim biti takav. Molim te, ti me takvim učini. Što više u tebe gledam, što te više slušam, što ti više svoj život otvaram, sve više u srcu osjećam čežnju činiti ono što si ti činio. Znam da to ne mogu bez tvoje pomoći. Blagoslovi moje želje i pomozi mi da one postanu stvarnost. Blagoslovi moju čežnju da budem tebi sličan. Tako se dobro osjećam kada to želim i kada te za tu milost molim. Osjećam da sam na putu svetosti. Hvala ti za taj poticaj i za tu milost. Želim im ostati vjeran. Amen.

U dogovoru s franjevcima iz Pazina, prenosimo isječke iz duhovnih vježbi za advent 2018.

Ako želite primati cjeloviti tekst razmatranja, prijavite se i tijekom došašća na linku: https://eduhovnevjezbe.hr/vjezbe/10

Pazinske fratre i njihove duhovne poticaje možete pratiti na internetskoj stranici.