Kalvarija na Mariji Bistrici je jedno mjesto koje svi hodočasnici vole, istaknuo je odmah na početku Špoljarić, dodajući da je to “čudesan prostor, čudesno riješene postaje ukomponirane u sam ambijent Križnog puta koji je započet sa četiri postaje rađene za vrijeme Drugoga svjetskog rata u cararskom kamenu i klasicističkoj maniri”. Inače, uređenje Križnoga puta u Mariji Bistrici zamislili su nadbiskup Antun Bauer, a poslije ga je proveo blaženi Alojzije Stepinac, podsjetio je Špoljarić.

“Postaje su smještene na i uz put ugodnih serpentina brežuljka na vrhu kojeg je dvanaesta postaja sa scenom Raspeća. Prve četiri postaje: Pilat osuđuje Isusa na smrt, Isus prima na se križ, Isus pada prvi put pod križem, Isus susreće svoju svetu majku, ostvarenja su talijanskih kipara i postavljena su 1942.godine. Neke publikacije spominju 1943. godinu. Isklesana su izuzetnom zanatskom vještinom, s maksimalnom pažnjom u razradi svakog detalja, s likovima postavljenim u jednostavnim i preglednim kompoziciji. Figure su isklesane u Italiji u naravnoj veličini”, navodi Špoljarić.

Prva postaja_Pilat osuđuje Isusa na smrt/ http://www.svetiste-mbb.hr/

“Vjerojatno zbog bjeline kamena, klasicističke stilistike u osmišljavanja figura, nenametljive emotivnosti doživljajnost motiva prve četiri postaje bliže je opisivanju scene no ekspresiji dojma.” Špoljarić ističe da je svaka postaja prikazana s četiri figure. “Nemamo podataka da li je postojao neki predložak po kome su izvedene, no očito je da se radi o istoj ruci majstora i njegovih suradnika jer je ovako kompleksnu kompoziciju zasigurno realizirala neka umjetnička radionica.”

U prvoj postaji (vidljivo prema draperiji i frizurama likova) Isus je okružen Rimljanima, a sama scena koncentrirana je na Pilatovo pranje ruku.  U drugoj postaji nastavlja se ritmizacija vertikalno oblikovanih figura, s dijagonalom križa (latinskog) no mijenjaju se akteri zbivanja. Sada su to židovi.  U trećoj postaji, Kristovog posrtanja pri padu, kompozicija je dramatičnija jer je napuštena pravilnost vertikalnih figurativnih osi. U prizoru susreta s majkom Krist je u centru, s lijeve strane promatrač je židovski velikodostojnik (praktično isti lik stavom i portretnošću susrećemo i ranije) a na desno dvije su žene. Usprkos potresnosti sadržaja ovaj susret nosi i konotaciju lirskog.

I kad pogledamo te četiri postaje, ističe Špoljarić, one su kompozicijski fino odnjegovane i vjernike potiču na molitvu, a ne samo na šablonsko čitanje onoga što postaje traže, nego se jednostavo ulazi u to vrijeme Kristovoga kalvarijskog puta. “I nakon godina II. svjetskog rata nastupila je duga pauza sve do 1976. Pune trideset i tri godine. Nastavak se odvijao bez strogosti u poštivanju rasporeda, tako je trinaesta postaja “Isusa skidaju s križa” bila prva u novom početku. Izlivena je u bronci kao i sve postaje poslije nje. Zajedničko je djelo Marije Ujević i Ante Orlića.

Trinaesta postaja_Isusa skidaju s križa / Rad kiparice Marije Ujević i kipara Ante Orlića / Izvor: www.svetiste-mbb.hr

“Kompozicija brojem likova prati načelo prvih postaja u kamenu. Četiri su figure, kao konačno i u velikoj većini ostalih prizora. Dvoje spomenutih umjetnika na potki realistične činjeničnosti oblikovali su volumene jasne siluete, s osjećajem tjelesnosti i mrtvog Krista i Josipa iz Arimateje i Nikodema. Ante Orlić izveo je 1977. godine scenu prema kojoj kreću sve postaje. Pogled na zaravan brežuljka, prema Golgoti. U sredini dominira figura Krista na križu, sa pločicom s natpisom INRI, a s lijeva i desna su razbojnici. Uz križ stoje Marija i Ivan, pogleda uprtih prema Spasitelju. Krist je raspet na križu (crux capitata) a razbojnicima su ruke vezane na križu (crux comissa). Ova kompozicija složenog scenarija postavljena je i na unutrašnji desni zid pri ulazu u zagrebačku katedralu. Isto djelo doimlje se u interijeru, uz tvarnost zida i zgusnutost rasporeda drugačije no u prostranstvu pejzaža.”

Jedanaesta postaja_Isusa pribijaju na križ

Svakako da je ideja redoslijeda postavljanja novih postaja bila zaokruživanje motivike drugog djela križnog puta tako da je 1977. godine Stanko Jančić izveo kiparskom sustavnošću uravnotežujući dijagonalnost i vertikalitet kompozicije motiv “Krista pribijaju na križ” davši mu dramatiku opisnošću i napetošću vizura.

1979. godine na laganom spustu od vrha brežuljka smješten prizor “Polaganja u grob”. Ovu kiparsku kompoziciju Ante Orlića karakterizira specifičnost.

Četrnaesta postaja_Isusa polažu u grob Izvor: svetiste-mbb.hr

Kod drugih postaja promatrač se nalazi ispred grupnih scena na njihovom postamentu, a kod četrnaeste postaje sudionik ulazi u ravan zbivanja. Ova kronološka nit oblikovanja bistričke Kalvarije nastavlja se i u ozračju transcedentalnog. U prizoru Uskrsnuća. Orlić je 1981. godine mjerom kiparske oporosti u jednolikosti i različitih rakursa kadrirao scenu “Isusa svlače”, dajući joj mjeru kiparske opisnosti. U postajama od pete do devete koje nastaju u periodu od 1980. do 1990. izmjenjuju se umjetnici.

Petu postaju “Simon Cirenac pomaže Isusu nositi križ” osmislio je Kruno Bošnjak s likovima uvjerljive anatomske razrade, s jasnim suodnosom aktivnih i pasivnih sudionika prizora.

“Autor postaja drugog i trećeg Kristovog pada pod križem, 1989. i 1990. godine je Stanko Jančić koji zakošenjem figura stiliziranog volumena i nagnućem križa, te ritmizacijom proporcija u emotivnosti stvarnog i simboličnog vizualizira patnju Krista. Ovaj tekst ne prati precizno uobičajnu zakonitost slijeda postaja dajući prednost vremenskim odrednicama, odnosno bliskom citiranju više ostvarenja pojedinog umjetnika.” (Više pročitajte u članku objavljenom u XI. zborniku “Muka kao nepresušno nadahnuće kulture” str. 395 -400. https://www.pasionska-bastina.hr/blog/wp-content/uploads/2018/05/PB-2018-Zbornik-knjizni-blok-2018-04-05-mail.pdf)

Emisiju o bistričkoj Kalvariji poslušajte ovdje: