To je pitanje u uskoj vezi s glagolom štovati i poštovati i njihovim bliskoznačnicama. U strogom smislu riječi svet je samo Bog, Jahve, Svetac Izraelov. Samo njega štujemo, a čovjeka poštujemo. To pitanje nije nimalo jednostavno. Dapače, dosta je zamršeno. Zašto? Jer Krist je Bog i čovjek. Kristovo utjelovljenje poremetilo je tu jednostavnost. Glagol štovati doista je povezan s pojmom svetoga. Ali Kristov zahvat u ljudsku povijest temeljito je promijenio pojam svetoga. U Novom zavjetu sveti postaje sinonim za kršćani, vjernici. Od svetoga Pavla do danas Crkva ističe da smo svi pozvani na svetost, na život dostojan djece Božje. U tom smislu sveti su svi oni koji su se spasili (koji su „oprali haljine svoje u Krvi Jaganjčevoj“, kako kaže sveti Ivan apostol u Otkrivenju). To su oni koji su upisani u knjigu života. Neki su od njih svojim životom postali zvijezde Srca Isusova. Crpeći iz toga nepresušnog vrela ljubavi i milosti, postali su uzor svojim suvremenicima i moćni zagovornici pred Bogom. Crkva ih je stoga svečano proglasila blaženima ili svetima.

Eto, hvala Bogu, imamo i mi nekoliko hrvatskih svetaca i blaženika. Ova napaćena, mučenička zemlja hrvatska blagoslovljena je zemlja: dala je nebrojeno mnoštvo mučenika i svetaca, ljudi koji su bili prožeti Bogom, svojim životom slavili Boga, živjeli Boga i s Bogom u srcu prešli u vječni, sveti, nebeski Jeruzalem. Svi su oni zagovornici naši. Časteći njih, slavimo Boga koji se u njima proslavio. A najbolje ćemo ih častiti slijedeći ih, tj. ostvarujući u svojem svakodnevnom životu svetost na koju smo pozvani.

A koliko je takvih svetaca u povijesti svijeta?! Nema toga kalendara u koji bi svi stali. Stoga je Crkva uvela poseban blagdan 1. studenoga – Svi sveti. Taj se blagdan najčešće piše kao dvije riječi (kao sveza), ali se često govori kao jedna riječ: Svisveti (sraslica), kao što se po prvim riječima Oče naš ta Gospodnja molitva naziva Očenaš.
Prvi dio te sveze jest pridjev sav (nastao od starijega vas), u množini svi. Kao prva riječ u imenu blagdana piše se velikim početnim slovom. Druga riječ sveti ovdje je poimeničeni pridjev u množini, koji čuva pridjevsku sklonidbu, a označuje i muške i ženske osobe. Piše se malim početnim slovom kao opća imenica. Od sveze Svi sveti genitiv je Svih ili Sviju svetih itd. Od sraslice Svisveti prvi se dio ne sklanja, pa imamo genitiv Svisveti, dativ i lokativ Svisvetima itd.

Tko je dakle svet? Kako rekosmo, u strogom, užem smislu, svet je samo Bog („jer ti si jedini svet…“). U širem smislu svet može biti i čovjek, ili još šire – osoba.