U svijetu koji sukobljava vjeru i znanost, ponekad se zaboravlja da su postojali mnogi sveci koji su bili pioniri u polju znanosti. Prema Aletei, ovih 10 svetaca posjedovali su izvrstan kapacitet za znanost.

1. Bl. Hermann iz Reichenaua (1013. – 1054.)

Bl. Hermann rodio se s cerebralnom paralizom i oštećenom kralježnicom, a odgojen je u samostanu. Pisao je o geometriji, aritmetici, povijesti, astronomiji, teologiji i teoriji glazbe, a skladao je i liturgijsku glazbu. Njegovi najznačajniji doprinosi bili su na području astronomije.

2. sv. Hildegarda iz Bingena (1098. – 1179.)

Osim što je proglašena crkvenom naučiteljicom, ova je svetica bila izvrsna u raznim područjima. Uz to što je bila mističarka, vidjelica i opatica, Hildegarda je bila i pjesnikinja, umjetnica, farmaceutkinja i teologinja. Pisala je hagiografije kao i traktate o medicini i povijesti.

3. Sv. Albert Veliki (umro oko 1280.)

Prozvan je ”posljednjim čovjekom koji je znao sve što se ima znati”. Osim što je bio sveti biskup, pisao je o filozofiji, teologiji, botanici, geografiji, astronomiji, zoologiji, glazbi i fiziologiji s nevjerojatnom preciznošću, pogotovo uzimajući u obzir vremenski period u kojemu je živio.

4. Bl. Nicolas Steno (1638. – 1686.)

Steno je bio danski obraćenik te je eventualno postao i biskup. Smatra se jednim od očeva geologije čiji je rad otvorio prostor za razvoj paleontolgije i kristalografije, a značajno je doprinosio i anatomiji. Otkrio je kako funkcionira cirkulacija, kako se grče mišići, od kuda dolazi slina i činjenicu da je srce mišić. Također je proučavao fosile, otkrivši da oštra kamenja nalik zubima su uistinu zubi prapovijesnih životinja, a ne da su pali s neba na noćima bez mjeseca, kao što se u narodu vjerovalo. Ovo je dovelo do Stenovog najznačajnijeg otkrića: osnovni zakoni stratografije koji se i danas koriste. Oni omogućuju da se shvati otprilike iz koje su ere dinosauri i starost Zemlje.

5. Časni sluga Božji Jose Gregorio Hernandez (1864.-1919.)

Hernandez bio je liječnik i znanstvenik iz Venezuele. Pisao je o bakteriologiji, fiziologiji i filozofiji među ostalim stvarima. Živio je radeći kao liječnik i profesor, liječivši siromahe besplatno, živeći svoju svetost kao laik.

6. Sveti Giuseppe Moscati (1880. – 1927.)

Živio je kao posvećeni laik, a kao liječnik je liječio siromahe i stavio svoj život u opasnost kako bi spasio starije pacijente za vrijeme jedne vulkanske erupcije. Bio je pionir na području biokemije, čiji su radovi doprinijeli uporabi inzulina za liječenje dijabetesa. Također je među prvima prakticirao kardiopulmonarnu reanimaciju, a njegov pristup koji je stavio pacijenta u središte istraživanja potaknulo je čitavo polje da preuzme jedan holistički pristup medicini.

7. Sluga Božji Takashi Nagai (1908. – 1951.)

Nagai bio je japanski suprug i liječnik koji se preobratio sa šintoizma i ateizma na katoličanstvo. Bio je otac dvoje djece i bio je predvodnik na polju radiologije. Dobio je leukemiju kao posljedica izloženosti zračenju, a njegovo se stanje drastično pogoršalo nakon pada atomske bombe na Nagasaki, koji je oduzeo život njegove supruge. Pjesme koje je napisao idućih godina o patnji i oprostu promijenile su način kako su japanci odgovorili na katastrofalan završetak Drugog svjetskog rata.

8. Blažena Guadalupe Ortiz (1916. – 1975.)

Ortiz je bila jedna od prvih žena koje su pristupile Opus Deiju. S 48 godina doktorirala je kemiju te je služila kao profesorica kemije. Njen je rad doprinio tome da se uspostavi pokretna klinika za siromašne. Bila je poznata po svom glasnom smijehu te je bila nagrađivana znanstvenica, unatoč njenoj smrti u 58. godini života.

9. Blažena Benedetta Bianchi Porra (1936. – 1964.)

Kao dijete je obolila od dječja paralize, zbog čega je bila hroma. Počela je gubiti sluh kada je studirala medicinu, no liječnici su smatrali da je to psihosomatske naravi. No, zahvaljujući njenom bistrom i inteligentnom umu, Porra je uspjela utvrditi vlastitu dijagnozu. Saznala je kako je bolovala od von Recklinghausenove bolesti, koja joj je eventualno oduzela sva osjetila te je preminula u 27. godini.

10. Sluga Božji Jerome Lejeune (1926. – 1994.)

Jerome Lejeune bio je oženjen francuski pedijatar i genetičar, otac petero djece, koji je bio zaslužan za otkriće da je Downov sindrom uzrokovan zbog dodatnog kromosoma 21. Njegov kasniji rad također se bavio kromosomskim anomalijama, zbog čega je otkrio uzroke još nekoliko bolesti. Zbog tih otkrića bio je dobitnik nagrade ”William Allen”, najprestižnijeg priznanja za genetiku. Uz njegov istraživački rad, također je bio gorljivi pro-life zagovornik, koji se pogotovo borio za djecu čiji su životi bili ugroženi zbog prenatalne genetske dijagnoze.