Carlovu beatifikaciju odobrio je papa Franjo 21. veljače ove godine, primivši prefekta Kongregacije za kauze svetaca kardinala Angela Becciua, pri čemu je ovlastio Dikasterij za izdavanje Dekreta o čudu pripisanom njegovu zagovoru, navodi Avvenire.

Poznate su njegove riječi: „Ne ja, nego Bog“, „Svi smo rođeni kao originalni, ali mnogi umiru kao fotokopije.“ „Euharistija je moja autocesta za nebo.“

Sluga Božji Carlo Acutis pokopan je u Svetištu ogoljenja u prostoru crkve Svete Marije Velike u Asizu. ‘Velika je to radost za ovu Crkvu’, navodi biskupija Asiz-Nocera Umbra-Gualdo Tadini koja je svjedočila Carlovu koračanju stopama svetog Franje prema svetosti. Velika je to radost i za ambrozijansku Crkvu u kojoj je stasao i koja ga je pratila u susretu s Isusom, ali i za mnogobrojne Carlove poklonike širom svijeta, posebno za mlade koji su u njemu pronašli uzor života’. Poznate su njegove riječi: „Ne ja, nego Bog“, „Svi smo rođeni kao originalni, ali mnogi umiru kao fotokopije.“ „Euharistija je moja autocesta za nebo.“

Od najranije dobi bio je obdaren dubokim suosjećanjem. Svoju Prvu pričest, s posebnim dopuštenjem, primio je u dobi od sedam godina. Svakodnevno je odlazio na svetu misu i molio krunicu.

U Svetištu ogoljenja, potvrđuje biskupija, Carlo već privlači tisuće mladih vjernika iz cijelog svijeta. ‘Nadam se – zaključuje monsinjor Domenico Sorrentino – da će njegova beatifikacija biti još jedan poticaj i ohrabrenje za svetost. To je poziv svima, osobito mladima’. Acutis je jedan od mladih ljudi koje je papa Franjo naveo kao uzor u svojoj pobudnici Christus vivit, zajedno s još troje Talijana (sv. Dominik Savio, blaženi Piergiorgio Frassati i Chiara Badano) te drugim primjerima iz Europe i svijeta. Zbog svojih kompjutorskih vještina predložen je za zaštitnika interneta.

Život Carla Acutisa

Carlo Acutis umro je 12. listopada 2006. u Monzi u dobi od 15 godina uslijed brzoprogresivne leukemije. Tragedija, ljudski rečeno. Apsurdan kraj za tako mlad i perspektivan život.

Carlo je bio potomak ugledne obitelji u talijanskom financijskom svijetu, divan mladić, živahnog i posebno druželjubivog karaktera, dječak koji je, kako kažu, mogao učiniti sve u životu. Ali Bog je imao drukčiji plan za njega.

‘Glas o njegovoj svetosti odjeknuo je širom svijeta, na misteriozan način – pojašnjava monsinjor Ennio Apeciti, pročelnik Ureda za kauze svetaca Milanske nadbiskupije – kao da je Netko, s velikim „N“, želio svijet upoznati s njime. U njegovu se životu dogodilo nešto veliko, pred čime se klanjam.’

‘Bio je tako dobar, tako nadaren, da su ga kao takvog prepoznali svi, bez osjećaja zavisti, ljubomore ili srdžbe.’

Carlo je rođen 1991. godine u Londonu gdje su njegovi roditelji boravili poslom. Od najranije dobi bio je obdaren dubokim suosjećanjem. Svoju Prvu pričest, s posebnim dopuštenjem, primio je u dobi od sedam godina. Svakodnevno je odlazio na svetu misu i molio krunicu. Izgrađivao je živu ljubav prema svecima, prema Euharistiji, te postavio izložbu o euharistijskim čudima koja je i danas dostupna na internetu te je imala neočekivan uspjeh, čak i izvan granica Italije.

Bio je sportaš, veliki zaljubljenik u računala te je, poput mnogih vršnjaka, sjajio vrlinom čistoće. Isusovac o. Roberto Gazzaniga, zadužen za pastoralnu brigu u Institutu Leona XIII., povijesnoj školi Družbe Isusove u Milanu, prisjetio se izuzetne jednostavnosti Carla Acutisa koji je tamo pohađao klasičnu gimnaziju u školskoj godini 2005./2006.: ‘Biti prisutan i dopustiti drugome da se osjeća prisutnim njegova je odlika koje me je odmah dirnula.’ Istodobno je bio ‘tako dobar, tako nadaren, da su ga kao takvog prepoznali svi, bez osjećaja zavisti, ljubomore ili srdžbe. Carlova dobrota i autentičnost nadjačali su osvetničke igre onih koji uvijek nastoje umanjiti vrijednost drugoga.’

Zahvaljujući njegovu primjeru i njegovoj karizmi, i domar kuće Acutisovih, hinduist iz brahmanske svećeničke kaste, odlučio je zatražiti krštenje.

Carlo također ‘nikada nije skrivao svoj izbor vjere, pa je čak i u razgovorima i verbalnim neslaganjima sa školskim kolegama poštovao stavove drugih, ne odustajući nikad od jasnoće riječi i svjedočenja načela na kojima je nadahnjivao svoj kršćanski život.’

Zahvaljujući njegovu primjeru i njegovoj karizmi, i domar kuće Acutisovih, hinduist iz brahmanske svećeničke kaste, odlučio je zatražiti krštenje. U bolnici, suočen sa smrću, u nježnosti svojih mladih godina, Carlo je rekao: „Sve patnje koje ću morati trpjeti prikazujem Gospodinu, za papu i za Crkvu, za oslobođenje od čistilišta te da odmah dospijem u raj.”

Jednog dana zapisao je i ovu rečenicu: „Svi smo rođeni kao originali, ali mnogi umiru kao fotokopije.” No, to nije bio njegov slučaj.