Kako poručuje američki svećenik vlč. Bill Peckman u kolumni objavljenoj na ChurchPop, odmaknuli smo svoj pogled s Krista kad smo odlučili utopiti evanđelje u svjetovnoj mudrosti.

Odmaknuli smo svoj pogled s Krista kad smo ostavili prostora grijehu u svom životu bez obzira na to je li riječ o požudi, ponosu ili zavisti.

Odmaknuli smo svoj pogled s Krista kad smo na grijeh dodali grijeh. Odmaknuli smo svoj pogled s Krista kad smo na grijeh dodali ruganje, osvetu i apatiju.

Odmaknuli smo svoj pogled s Krista kad smo odlučili svesti vjeru na hobi. Odmaknuli smo pogled s Krista kad smo odlučili da su druge stvari važnije u našem životu.

Odmaknuli smo svoj pogled od Krista kad nam je misa bila važnija zbog susreta sa svećenikom ili zajednicom od susreta s Bogom.

Odmaknuli smo pogled s Krista kad smo odlučili da će nam od katoličkog nauka biti važnije kako se osjećamo. Odmaknuli smo pogled od Krista kad smo postali prezauzeti da promišljamo o istini.

Kad odmičemo svoj pogled s Krista, tonemo. Tada nam je nemoguće hodati po vodi jer nas nose vjetrovi.

Odmičemo svoj pogled s Krista jer dok gledanje u Krista zahtjeva vlastito mrtvljenje, konstantno produbljivanje duhovne poniznosti kako bi spoznali da nam je potreban Krist koji će navigirati na moru.

Možemo imati sve protokole koje želimo. Možemo imati sva pravila, zakone, propise i što god želimo. Ako naše oči nisu uperene u Krista, te mjere će biti tek nešto više od pomagala oko vidanja rane.

Ako se želimo istinski obnoviti, moramo vratiti svoj pogled na Krista. To znači da sve naše reakcije moraju potjecati s očima uperenima u Krista. To će nam pomoći da na grijeh ne dodajemo grijeh već će nam pomoći da se oporavimo u Kristu dok smo odmicali svoj pogled od Krista.