U emisiji “Vidljivi tragovi” Splitsko-makarske nadbiskupije urednice Danire Matijace sudjelovala je liječnica s tridesetšestogodišnjim bračnim iskustvom Asja Palinić Cvitanović te pokušala dati odgovor na pitanje tko upravlja srećom u braku. Liječnica Palinić Cvitanović voditeljica je službe za školsku medicinu Dubrovačko-neretvanske županije, stručna je suradnica i psihoterapeutkinja na Odjelu za mentalno zdravlje u Zavodu za javno zdravstvo iste županije. Nakon što je završila medicinsku fakultet i specijalizirala školsku medicinu, dodatno se educirala i usavršavala u području psihoterapije te danas ima bogato iskustvo rada s bračnim parovima.

Istaknula je kako je, susrećući se s brojim bračnim parovima, postavila sama sebi pitanje tko upravlja bračnom srećom. Naime, često se susreće s klijentima koji su nezadovoljni svojim bračnim partnerom i svojim brakom.

“Kakvo god bio naš bračni partner, mi smo od milijarde muškaraca i žena odabrali baš njega ili nju da provedemo zajedno život,  i to znači da je on ili ona vrijedan. Uz tog vrijednog partnera, kojeg smo odabrali da provedemo život s njim, mislim da mi odlučujemo kako ćemo sebe usrećivati uz tu osobu. Ljudi istinski vjeruju da taj netko treba usrećivati njih. Zanimljivo je kako se mi u životu lako pokliznemo na tako jasnoj sitnici, a trebalo bi nam biti jasno da mi može upravljati samo svojim  ponašanjem”, istaknula je.

Svi dajemo od sebe najbolje što imamo u tom trenutku po nekom svom smislu!

Liječnica Palinić Cvitanović pojasnila je da je važno, kada nas po našoj procjeni drugi ne usrećuju, upitati same sebe usrećujemo li mi njih.

“To vrijedi za sve ljudske odnose pa tako i za bračni. Ako kažemo da nas neko žalosti, ljuti ili razočarava, vjerojatno bi i druga strana isto to rekla. No, mi smo uvjereni da se super ponašamo i ta druga strana je uvjerena da se super ponaša. Zašto? Jer svi dajemo od sebe najbolje što imamo u tom trenutku po nekom svom smislu”, rekla je Palinić Cvitanović.

Dotaknula se i pitanja očekivanja u odnosima naglasivši kako je nemoguće ne imati očekivanja jer smo ljudska bića.

“Super je ako nam se očekivanje ostvari, ali ako se ne ostvari dobro je osvijestiti da osoba na koju sam adresirala moje očekivanje, a koja ga nije izvršila, mene ništa manje ne voli ili poštuje. Ako  i izvrši, to ne znači da me više voli ili poštuje. To samo znači da je to toj osobi imalo smisla”, rekla je.

Istaknula je kako je velika zamka bračnih odnosa to da bi druga osoba trebala ispuniti naša očekivanja te kako žene češće nego muškarci upadaju u tu zamku.

“Muški i ženski mozak u dosta područja različito funkcioniraju. Žene su sklone svoje želje adresirati na partnera bez da mu to kažu misleći ako ih dovoljno voli, čitat će njihove misli. Ženi se čini da ih je muž nekada znao čitati pa je sada odjednom zaboravio. Ako i kažemo našu želju, onda smo u još većem problemu jer smo jasno rekli, a on to nije izvršio. No on ne izvršava ako ne vidi smisao u tome, ako to ne drži značajnim, ako to njemu nema težinu koju ima nama”, istaknula je.

Ako ne znam tko sam, onda nisam zadovoljna sa sobom takva kakva jesam.

Liječnica Palinić Cvitanović naglasila je kako je jako bitno voljeti sebe onakve kakve jesmo i prihvatiti sebe kao nesavršena bića.

“Zaboravljamo da imamo puno uloga u životu. Ako se fokusiramo samo na tu jednu i odlučimo u tome biti najbolji, a dogodi nam se da nismo najbolji,  zaboravljamo na sve druge uloge u kojima se također ostvarujemo. Lijepo je u poslu ili u važnim životnim ulogama težiti za tim da budemo bolji, ali vjerovati da možemo biti puno bolji od drugih ljudi stvara nam frustraciju. Svi smo ograničena bića, svačiji kapacitet je ograničen i dok težimo tome da budemo bolji zanemarujemo neke svoje neostvarene dijelove i kapacitete”, pojasnila je.

Kada se fokusiramo na samo jedan segment i trudimo se u tome biti najbolji, sve drugo ostaje zanemareno, pojasnila je te istaknula da zbog toga možemo biti nezadovoljni sami sobom.

“Kada smo nezadovoljni sobom tražimo potvrdu od drugih tko smo. Ako ne znam tko sam, onda nisam zadovoljna sa sobom takva kakva jesam. Ako nisam svjesna svojih nedostataka, onda mi ni drugi ne mogu pomoći da u sebi vidim bolju verziju same sebe. U težnji da nam drugi daju potvrdu da smo bolji od slike koju sami o sebi imamo, često se izgubimo i tražimo krivce oko sebe među supružnicima, djecom i suradnicima kako bismo opravdali vlastito nezadovoljstvo sobom”, pojasnila je.

Pojasnila je i kako ljudi genetski imaju potrebu za ljubavlju i pripadanjem te kako teže samoostvarenju.

“Snage nisu kod svake osobe iste i onda bude vrlo nezgodno ako supruga ima veću snagu potrebe za pripadanjem, a muškarac već snagu potrebe za važnošću ili slobodom. To usklađivanje je malo teže, ali uz stručnjaka se to može riješiti”, rekla je.

Istaknula je i kako je perfekcionizam osobina koja postaje najveći teret upravo toj osobi, ali i cijeloj njenoj okolini.

“Javlja se iz ideje da budemo važni, a ovisi i o načinu na koji smo odgajani. Ako smo tijekom odgoja poticani da uvijek budemo bolji, to smo ‘pospremili’ kao ideju da vrijedimo samo kad smo bolji od drugih. To ponekad dovedemo i u brak pa se natječemo sa supružnikom, a to je ubojstvo za ljubav”, rekla je.

Nije moguće promijeniti drugu osobu. Moguće je promijeniti sebe i postati novi utjecaj svome partneru!

Naglasila je kako je poniznost važna kako bismo mogli ostvarivati zdrave odnose.

“Istinski ponizna osoba nikada neće imati poteškoće u odnosima jer prihvaća i voli sebe. Svjesna je svojih mana, trudi se, ali i voli sebe. Velika je oholost u svima nama. Htjeli bismo da se nešto u našem životu, gdje su uključeni i drugi ljudi, događa po našem receptu. Pritom mi vjerujemo da smo dobri i da imamo super namjere. Vjerujemo da je dobro da naši muževi i djeca žive po našem receptu, no što ako je njihov recept drugačiji”, upitala je Palinić Cvitanović.

Jedini sretni put je sebi umrijeti i tražiti Božji plan.

“Nije moguće promijeniti drugu osobu. Moguće je promijeniti sebe i postati novi utjecaj svome partneru. On se onda mijenja  u nekim segmentima jer se mi uvijek usklađujemo s okolnostima, a ljudi su nam živa okolnost. Kada neka osoba promijeni ponašanje, mi u svome kreativnom sustavu tražimo novo ponašanje kako bismo se uskladili. Upravo zbog toga neki ljudi krivo zaključe da su promijenili drugoga“, rekla je te istaknula da ljudi često plasiraju ista ponašanja i očekuju da će dobiti nove rezultate.