O inkunabulama piše Alen Orlić, prof.
Nijemac Johannes Gutenberg sredinom je 15. stoljeća u Mainzu pomičnim lijevanim slovima tiskao Bibliju, prvu knjigu u povijesti tiskarstva. Razdoblje od pojave Gutenbergova izuma do 1500. godine naziva se „povojnim“ razdobljem tiskarstva, a uz taj termin vezan je pojam inkunabule. Inkunabula je riječ koju smo preuzeli iz latinskoga jezika u kojem ima značenje kolijevke, a taj latinizam u hrvatskom jeziku označava izvorne ili prevedene knjige koje su tiskane u početcima tiskarstva, odnosno do 1500. godine. S obzirom na to da inkunabule svjedoče o visokom stupnju kulture i odnosu sredine prema pismenosti i obrazovanju, one imaju važno mjesto za opću, ali i nacionalnu kulturu svakoga naroda.
U Hrvatskoj je prva inkunabula Misal po zakonu rimskoga dvora, a tiskana je 1483. godine, samo 30-ak godina nakon Gutenbergova otkrića. Pretpostavlja se da su potkraj 15. stoljeća u Hrvatskoj djelovale dvije tiskare: u Kosinju i Senju. Tiskali su se uglavnom misali i brevijari. Misal je glavna liturgijska knjiga, knjiga iz koje se čita misa, a brevijar je službena crkvena knjiga koja se sastoji od molitava i čitanja raspoređenih po danima u godini i po satima u danu, a namijenjena je svećenicima. Naš Prvotisak prvi je europski misal koji nije otisnut latinicom i nije na latinskom jeziku, nego je otisnut glagoljicom, a jezik mu je hrvatska redakcija crkvenoslavenskoga jezika.
Od ostalih hrvatskih inkunabula svakako treba spomenuti glagoljične inkunabule Brevijar po zakonu rimskoga dvora iz 1491. godine, Baromićev brevijar iz 1493. godine i Senjski misal iz 1494. godine te latiničnu inkunabulu Lekcionar Bernardina Splićanina iz 1495. godine.