Nitko se čak neće ni zabuniti pa profesora osloviti gospodine profesorice, ali oslovljavanje profesorice gospođo profesor ili doktorice gospođo doktor nije rijetko, a ni neobično.

Nepravilno jest jer u hrvatskom jeziku postoje nazivi za zanimanja i za muško i za žensko i odavna ih je norma propisala kao obvezne – prije nego što je napisan Zakon o državnoj statistici i prije nego što su u njemu popisani parnjaci za muška i ženska zanimanja. Profesor i profesorica, doktor i doktorica, sudac i sutkinja, zastupnik i zastupnica, pedagog i pedagoginja, tajnik i tajnica – uobičajeni su nazivi za zanimanja i uobičajeno ih je upotrebljavati.

Kako se onda ipak uvriježila u upotrebi pogrješna gospođa profesor?

Riječ je o različitim razlozima. Jedan je razlog svakako nehrvatski utjecaj kojemu smo bili izloženi stotinjak godina – u srpskom jeziku nije uobičajeno upotrijebiti naziv za žensko zanimanje, posve je uobičajeno gospođa predsjednik ili gospođa direktor – naravno, u ono vrijeme drugarica predsjednik i drugarica direktor.

Pogrješno se oslovanjavnje prenijelo s drugarica na gospođe.

Drugi je razlog i naglo širenje ženskih zanimanja – jezikom nismo stigli sve uobličiti. Sa starim se nazivima ženskih zanimanja ne griješi, uvijek je bila gospođica učiteljica, nikada gospođica učitelj. S novijim je nazivima bilo i poteškoća – tako je poznat dugotrajan spor oko toga je li bolje pedagoškinja, pedagogica ili pedagoginja.

Treći bi razlog moglo biti i to što jasnoću osigurava ono gospođa prije naziva, pa je s priopćajnoga gledišta svejedno je li gospođa profesor ili gospođa profesorica – jasno je u oba slučaja da je riječ o ženi. Taj razlog nije presudan – naime, tada bi bilo jasno i tko je gospodin profesorica, a ipak je zbunjujuće,  gospodin nije pridonio jasnoći, usuprot.

Četvrti razlog može biti i to što je muški rod u hrvatskom jeziku neutralan, muški rod upotrebljavamo kada mislimo na osobe muškog i ženskog spola – poštovani čitatelju ne znači da se obraćamo samo muškarcu koji čita ove retke, nego je čitatelj neutralan na značenje spola pa se riječima dragi čitatelju obraćam i muškarcima i ženama. Čitateljica, usuprot, znači samo osobu ženskoga spola, pa onda, drage čitateljice – postoje posebne imenice kojima same sebe imenujemo i kojima nas imenuju drugi.

Učitelj, profesor, doktor, liječnik – sve su to nazivi za zanimanja; unutar njih nazivi su za muškarce koji su isti kao nazivi za zanimanje,  ali nazivi su za žene koje se bave tim zanimanjem posebni – učiteljica, profesorica, doktorica, liječnica.

Dakle, drage moje gospođe i gospođice čitateljice, i sve gospođe profesorice među vama, i jezik je naglasio našu posebnost.