Savjet pripremio doc. dr. sc. Borko Baraban.
Kada je riječ o spomenutoj nedoumici, poteškoća ne bi bila velika kada bi se dvostruki oblik čuo u samo u riječi aktualan – aktuelan, ali u svakodnevnom se govoru čuje njih mnogo više, u kojima katkad nalazimo –a, katkad –e, bez ikakve razlike u značenju: oficijalan – oficijelan, principijalan – principijelan, tekstualan – tekstuelan, vizualan – vizuelan.
Korijen tim riječima potječe iz latinskoga jezika koji za takve pridjeve ima nastavak –alis. U hrvatskom smo jeziku odbacili –is, dodali naš –an i tako dobili –alan. No sve takve pridjeve nismo dobili neposredno iz latinskoga jezika, nego iz francuskoga i njemačkoga. Budući da ti jezici u nekih pridjeva imaju nastavak –el, njihovim je utjecajem u našem jeziku došlo do dvostrukih oblika. No kojima ipak dati prednost? Neki će jezični savjetnici i leksikoni ponuditi sljedeće rješenje: Pridjeve iz latinskoga jezika treba pisati s –alan, a one za koje se misli da su iz francuskog s –elan. Budući da pravilo nije precizno, ne možemo ga primjenjivati i znati da nismo pogriješili.
Jezik teži za sustavnim rješenjima i nastoji razne utjecaje uskladiti s pravilima koja u njemu već postoje. U hrvatskom jeziku postoji velik broj pridjeva na –alan, primjerice kapitalan, kriminalan, legalan, eventualan, individualan, iako neki od njih u francuskom jeziku imaju –el; individuel, eventuel. Često zaboravljamo da za neke riječi imamo naše u potpunosti dobre zamjene. Tako umjesto principijalan možemo reći načelan, umjesto oficijalan možemo reći služben, uredovan, umjesto virtualan, skriven, moguć. Aktualan bi moglo značiti, ovisno o kontekstu, suvremen, današnji, sadašnji, zbiljski, stvaran, pravi.
Komu je stalo do jezične ljepote, taj će nastojati upotrijebiti našu riječ, a ako već mora stranu, onda će ju upotrijebiti u obliku koji se slaže sa sustavom i tradicijom hrvatskoga književnoga jezika.