Tim povodom razgovarali smo s p. Markom Glogovićem, osnivačem Udruge koji nam je govorio o značenju grobnica za nerođene. Otkrio nam je i zašto udruga koju je osnovao nosi ime Betlehem.

U pet hrvatskih gradova organizirane su grobnice za nerođene, i to u Zagrebu, Sisku, Gospiću, Vinkovcima i Osijeku. Zašto ste počeli s projektom izgradnje grobnica za nerođenu djecu?

Ideja za izgradnju grobnica za tijela nerođene djece jako je dugo tinjala u nama i to već nekih desetak godina i prije početka apostolata za život. Tada smo čitali na internetu da takva mjesta postoje u zapadnim zemljama. Potom sam iz prve ruke vidio takve grobnice u Njemačkoj i Austriji. Poželio sam da i u Hrvatskoj imamo takva mjesta, odnosno – kako ih ja zovem – mjesta posebnog pijeteta.

Riječ je o mjestu na kojem se može zapaliti svijeća, žalovati, pustiti suza, pomoliti se, a možda čak i izmiriti se sa svojim djetetom ako je riječ o namjernom pobačaju. Ta mjesta su sasvim normalna. Naime, u Rimu postoji tzv. groblje anđela.  Ondje se pokapaju prerano rođena djeca, nerođena, umrla u prvim tjednima ili mjesecima trudnoće. To je uobičajena stvarnost ne samo katolika već i protestanata i pravoslavaca koji imaju takve grobnice u svijetu. Uistinu je bio zadnji čas da te grobnice budu i u Hrvatskoj. Stotine ljudi traže pomoć nakon spontanog pobačaja. Žele mjesto gdje će svoje djece dostojanstveno pokopati, gdje će se okupiti, zapaliti svijeću te na ljudski način oprostiti od svoje bebe koju su očekivali, a ona se nisu rodila.

Kako pobornici prava na izbor reagiraju na grobnice za život?

Nevjerojatno je kako uopće postoje ljudi koji tvrde da ljudski život ne počinje začećem. Osobito kada vidimo da dijete s osam ili devet tjedana trudnoće siše palac, koje ima ruke i noge te izgleda kao čovjek i jest homo sapiens, a od začeća ima i besmrtnu dušu. Jedna od tjelesnih djela milosrđa je pokopati umrle. Tijelo je hram Duha Svetoga te ima svoju svetost. Crkva se uvijek i zauvijek bori da se uz dušu i tijelo poštuje na pravilan način. Mi pokapamo tijelo malenog, ali savršenog čovjeka. Tijelo koje pripada Stvoritelju i tijelo u tijelu majke za koje smatramo da je pravedno i pošteno, ali i normalno pokopati jer je riječ o tijelu mrtve osobe iako je živjelo jako kratko. No zaslužuju pokop jer vjerujemo u uskrsnuće tijela.

Također, postoji i sprovod nerođene djece. Sjećam se kad sam pokopao četvero dječačića na zagrebačkom Markovom polju. Najmlađe dijete je imalo devet tjedana. U majčinoj utrobi dogodio se pobačaj. Sjećam se tih suza, ali i radosti što će djetešca imati svoje mjesto. Ono je bitno i dragocjeno. Pogotovo roditeljima koji su to začeće planirali, iščekivali rođenje te djetetu dali i ime. Oni su tu bebu i mazili kroz majčin trbuh, molili se za tu bebu i govorili joj. No, Bog je u svojim putevima često nepoznat i nelogičan. Često znam reći da su ta nerođena djeca naši sveci. Ti roditelji imaju svoga zagovornika ili zagovornicu u nebu.

Postoji li suradnja s bolnicama vezana uz davanje tijela mrtve nerođene djece nakon kiretaže kako bi se pokopala?

S osječkom bolnicom fantastično surađujemo. Međutim, u nekim bolnicama nailazimo na veliki otpor. Pozvat ću se na dokument Ministarstva zdravstva prema kojem su liječnici obvezni dati tjelešca na zahtjev roditelja. No, ja nisam previše razočaran ili uzbuđen što nailazimo na prepreke u bolnicama. Razumljivo je jer cijela priča o dostojanstvenom oproštaju od nerođenog djeca, a svi smo bili nerođeni djeca kao i Isus Krist, premalo se priča i premalo se zna. Nalazimo se u nekom stanju ignorancije i šoka jer se o tome ne razgovara ni u narodu ni u Crkvi. Sada je trenutak da svima damo do znanja da je tako nešto moguće. Ta mjesta su veliko svjedočasntvo pro-life pokreta. Ako se netko pokapa to će navesti nekoga da počne razmišljati o nerođenima kao osobama.

Mogu li Vas kontaktirati roditelji koji žele svoje nerođeno dijete pokopati?

Svi nas mogu kontaktirati u Udruzi Betlehem, u gradovima gdje imamo grobnice za nerođene. Zasad imamo grobnice u već navedenim pet gradova, a imat ćemo u deset. Intenzivno radimo na tom projektu. I izvan hrvatskih granica postoji grobnica za nerođene i to u Mostaru. Mi smo počeli s izgradnjom grobnicom ne da bi ljudi pokapali u naše grobnice već da bi potaknuli druge da svoju nerođenu djecu pokapaju u svojim obiteljskim grobnicama. Naime, za to ne postoji nikakva prepreka. Svećenici su instruirani za pokop nerođene djece.

U vremenu smo iščekivanja djeteta Isusa Krista. U toj slici promatramo i svu nerođenu djecu…

Moja misija je podsjetiti sve da je Isus bio nerođeno dijete. Isus je upravo zbog nas i došao na svijet. To je veliki znak. Upravo je Božji sin nastao pod srcem jedne žene. To je središte. Ovom prilikom ću sad i prvi put javno otkriti zašto je naša udruga uzela ime Betlehem. Zato što je Isus u Betlehemu i nerođeni i rođeni. U Betlehem dolazi trudna Gospa s Isusom, a izlazi iz Betlehema s malim rođenim Isusom. Ondje se događa predivno otajstvo poroda koje je već na prvoj stranici Biblije gdje stoji da će žena rađati u trudovima i bolovima. U Starom zavjetu piše da će se žena i spasiti porodom i prihvaćanjem djeteta.

Želim svima sretan i blagoslovljen Božić, da povjerujemo da se Isus ponovno rodio i da ga ponovno privinemo uz sebe!