Sveti Leopold Bogdan Mandić u Italiji je na svetkovinu Bogojavljenja Gospodnjega proglašen zaštitnikom kod Boga oboljelih od tumora. Uređeno je to dekretom Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata koji je potpisao kardinal prefekt Robert Sarah na molbu Talijanske biskupske konferencije. Za hrvatsku katoličku mrežu prigodom Svjetskog dana bolesnika razgovarali smo s provincijalom hrvatskih kapucina fra Jurom Šarčevićem.

Fra Jure vjeruje da je taj događaj obradovao mnoge katolike u Hrvatskoj, a tako i diljem svijeta. Naglasak je stavio na one koji su oboljeli od tumora ili drugih teških bolesti.

“Znamo da je sv. Leopold bolovao od tumora jednjaka. On je od Boga pravi dar, moćnik koji će zagovarati sve koji pate od te ili sličnih bolesti. Veličina je u tome što mu se ljudi mogu utjecati, posebice u trenutku kad medicina zakaže, u trenutku kad ljudski gledano više nema izlaza. Sveti Leopold je i velika utjeha bolesnicima da znaju kako nisu sami, a nama koji to promatramo sa strane to je velika radost.”

Stepinac je rekao da će Bog po ovom sićušnom čovjeku, ali gorostasu u duhovnoj dimenziji, učiniti velika djela hrvatskome narodu

Provincijal hrvatskih kapucina kazao je kako je prva inicijativa potekla prije 4 godine od grupe liječnika u Padovi. Inicijativu su podržala i braća kapucini iz Padove na čelu s rektorom svetišta sv. Leopolda u Padovi fra Flavianom Gusellom.

“Inicijativu su podržali određeni pojedinci, a među njima i Hrvatska redovnička konferencija. Kongregacija je tijekom procesa tražila da se po pitanju proglašenja sv. Leopolda zaštitnikom oboljelih od tumora ispita i bilo naroda. Stoga je u kratkom roku prikupljeno gotovo 70.000 potpisa. Posljedica je cijelog procesa Dekret koji je izdala Kongregacija, a potpisao kardinal Sarah.”

Naš sugovornik ukazao je i na poveznicu između svetog Leopolda Bogdana Mandića i blaženog Alojzija Stepinca.

“Blaženi Alojzije bio je veliki prorok i prije nego li je pokrenut postupak da se sv. Leopolda proglasi blaženim i svetim. Kao zagrebački nadbiskup Stepinac je na Novu godinu 1945. godine potaknuo hrvatske kapucine da prevedu životopis sluge Božjega Leopolda Bogdana Mandića kako bi se njegovo štovanje proširilo i u Hrvatskoj. Stepinac je rekao da će Bog po ovom sićušnom čovjeku, ali gorostasu u duhovnoj dimenziji, učiniti velika djela hrvatskome narodu.”

Provincijal Hrvatske kapucinske provincije i predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica fra Jure Šarčević/Foto: Službena Facebook stranica/

Imamo nekoliko dokumentiranih ozdravljenja ljudi koji su se utjecali Bogu po zagovoru sv. Leopolda, a još je more zahvala i molitvi koje do nas dolaze u obliku poruka

Da je to svjedočanstvo istinito pokazuju i događaji koji su obilježili dolazak tijela sv. Leopolda Bogdana Mandića u Hrvatsku. Tom prilikom fra Jure i mnoga braća kapucini svjedočili su jedinstvu koje je narod pokazao, ali i svjedočanstvima koja su bila ispunjena milošću Božjom po zagovoru ovog sveca.

“Naša Crkva, biskupi, svećenici, redovnici, redovnice i laici, sudjelovali su u ovom milosnom događaju. Rado se prisjetim riječi uzoritog kardinala Josipa Bozanića koji je rekao da je hrvatski narod tijekom dolaska tijela sv. Leopolda Bogdana Mandića u Hrvatsku, otkrio svoju katoličku dušu i pripadnost.”

Talijanska biskupska konferencija tražila je da se sv. Leopolda proglasi zaštitnikom za područje Italije, no to ne znači da se tom svecu ne smije utjecati za pomoć i zagovor u Hrvatskoj. Naš sugovornik je istaknuo da se svečeva moć proteže na apsolutno sve koji mu se utječu te izrazio želju da se uputi molba Hrvatskoj biskupskoj konferenciji kako bi se dozvola s talijanskog područja protegnula i na područje Republike Hrvatske.

“Mi ćemo uložiti trud kako bi ta inicijativa zaživjela i na našem teritoriju, a nadamo se da će je podržati i naši biskupi. Ako se to ne dogodi u skorije vrijeme, to ne znači da se bolesnici i vjernici iz Hrvatske ne smiju ili ne trebaju utjecati sv. Leopoldu za pomoć i zagovor kod Gospodina. U posljednjih nekoliko dana do mene je došlo nekoliko informacija koje sadrže usklike radosti i veselja što je Crkva proglasila sv. Leopolda zaštitnikom oboljelih od tumora. Tijekom boravka tijela sv. Leopolda u Hrvatskoj, a i nakon tog događaja, gdje god sam bio i putovao zbog obaveza koje dolaze uz moju službu, svjedočio sam mnogim reakcijama ispunjenim zahvalama zbog Božje blizine koju su ljudi osjetili na konkretan način po sv. Leopoldu. Imamo nekoliko dokumentiranih ozdravljenja ljudi koji su se utjecali Bogu po zagovoru sv. Leopolda, a još je more zahvala i molitvi koje do nas dolaze u obliku poruka.”

Hrvatski narod u nekoj od nadolazećih prigoda može očekivati ponovni dolazak tijela sv. Leopolda Bogdana Mandića u Hrvatsku

Fra Jure, kako bi naglasio životnost kulta sv. Leopolda u Hrvatskoj, spomenuo se i jedne inicijative koja je potekla s njegove župe sv. Mihaela u Dubravi. Rekao je da ljudi čeznu za stalnim povratkom tijela sv. Leopolda u Hrvatsku kako bi ga imali blizu sebe i time bili bliži Bogu. “Smatram kako to nije realno, no to je i pokazatelj da ljudi maštaju i gaje želju da sveca imaju blizu sebe. Na kraju je poručio da svi zajedno imamo razloga za radost jer prema posljednjim informacijama koje je primio od  rektora svetišta sv. Leopolda u Padovi fra Flaviana Guselle, hrvatski narod u nekoj od nadolazećih prigoda može očekivati ponovni dolazak tijela sv. Leopolda Bogdana Mandića u Hrvatsku.

Sveti Leopold Bogdan Mandić je tijekom četrdeset godina i po 12 sati dnevno primao tisuće pokornika i, zahvaljujući nadnaravnoj duhovnoj snazi, postao zagovornikom nebrojenih milosti mnogim bolesnicima koji su mu se pobožno povjeravali. Međutim, nakon proslave zlatnog svećeničkog jubileja 1940. godine, zdravlje o. Leopolda počelo se naglo pogoršavati, sve je teže gutao hranu, a bolovi su postajali sve jači. Tumor je neumoljivo napredovao te je naredne dvije godine o. Leopold proživio pretežno u krevetu. Nesnosne bolove i tjelesnu slabost nadvladavao je snagom vjere te je povremeno ustajao i molio u bolesničkoj kapelici, i čak slavio misu. Međutim, nakon jedne takve molitve, 30. srpnja 1942., iznenada ga je obuzela slabost te je, nakon bolesničkog pomazanja, preminuo. Ubrzo nakon njegove smrti na njegovom su se grobu počela događati čudesna ozdravljenja, što traje sve do danas.