U svakodnevnom se govoru često čuje riječ krompir za poznati gomoljasti plod. Hrvatskomu književnomu jeziku pripada riječ krumpir.
U Europu je krumpir prenesen iz Perua i Čilea u 16. stoljeću. Podrijetlom iz južnoameričkih Anda, najprije je prenesen u Španjolsku gdje se počeo uzgajati, a potom i u Englesku. U Europi je glavna zemlja krumpira Njemačka gdje je osobito cijenjen. K nama je došao preko Mlečana od kojih smo naslijedili naziv patat (prema talijanskom patata), a ta se riječ i danas može čuti u nekim primorskim krajevima.
Neki su od naziva toga gomoljastoga ploda: krtola, krumpjer, podzemnica. U nas je poznati lički krumpir i Ličani slove kao osobiti ljubitelji krumpira.
Naziv je nastao od njemačke riječi Grundbirne, što bi značilo zemljana kruška jer plod raste ispod zemlje i sliči kruški. U hrvatskom je jeziku ta njemačka riječ dobila oblik krumpir gdje se očuvalo izvorno u u korijenu te riječi, dok je oblik krompir sa o mlađi oblik iako pripada hrvatskom jeziku, pripada mu kao riječ iz dijalekta ili razgovornoga jezika.
Krumpir ima i svoje potvrde u brojnim jelima: krumpiruša, krumpirova salata,krumpirovo tijesto, krumpir s vrhnjem,krumpir u pećnici, pire-krumpir.
Riječ krumpir dio je frazemskoga izraza dobiti vrući krumpir u značenju prebaciti na koga brigu oko kakva problema, podmetnuti problem. Ili razgovornoga frazema biti vreća krumpira – biti debeo i nepravilne građe.
U književnom jeziku izvorne riječi i oblici imaju prednost pa je to razlog za uporabu oblika krumpir koji je prihvatila hrvatska jezična praksa.