Franka de Marie Imaculee Skroče rođena je u župi Uznesenja BDM na Belafuži u Zadru te su na svečanost njenih polaganja zavjeta iz Zadra došla dva autobusa ljudi: majka Jolanda, dva brata i rodbina, njeni belafuški župljani i prijatelji, željni podržati taj korak Frankinog posvećenja Gospodinu. Frankin otac s kojim je bila jako povezana nedavno je iznenada umro zbog zdravstvenih razloga, a u vremenu pred kraj života upravo mu je Frankin odlazak u samostan bio jaki impuls i zalog dubokog snažnog osobnog obrata u molitvenom i sakramentalnom životu kojega je hranio svakodnevnim odlascima na misu u belafušku crkvu. U obredu svečanog zavjetovanja nadbiskup je s. Franki predao križ i veo te je i na taj izvanjski znakovit način, uz molitvu posvete, prihvatio želju s. Franke da u Družbi Kćeri Srca Isusova provede svoj život i potpuno predana nasljeduje Gospodina.

Svečanosti polaganja zavjeta posluha, čistoće i siromaštva potvrđuju da i u naše vrijeme ima djevojaka koje shvaćaju i prihvaćaju te vrednote.”

„Svečanosti polaganja zavjeta posluha, čistoće i siromaštva potvrđuju da i u naše vrijeme ima djevojaka koje shvaćaju i prihvaćaju te vrednote. I danas, dakle, Duh Božji odabire pojedince i redove koji su voljni stati uz program Isusovog govora na Gori. Neka svima nama ta svečanost pomogne rasti u dobroti kako bismo srcem majke bili kadri tražiti Isusa na poprištima ljudske nevolje, pritom ne umarati se činiti dobro i osjećati kako nam je drago biti s Isusom, poput apostola Petra koji je nakon preobraženja uskliknuo: Dobro nam je, Gospodine, biti ovdje. Polaganje privremenih zavjeta prisjeća i svečaricu Franku na dane kad je i ona poput Petra imala iskustvo s Gore preobraženja pa velikodušno izrekla svoj Evo me, Gospodine, vršiti volju tvoju!. Poželimo joj neka vjerno slijedi kućna pravila i ne prestaje ponavljati apostolove riječi Dobro mi je biti ovdje: u ovoj Družbi i u ovoj službi!“, potaknuo je nadbiskup Puljić u propovijedi.

Bogu posvećene osobe svjedoci su bezgranične Božje ljubavi i vidljivi znakovi onostranosti.”

„Bogu posvećene osobe svjedoci su bezgranične Božje ljubavi i vidljivi znakovi onostranosti jer svojim posvećenjem utjelovljuju Isusa, a vjernošću zavjetima uvećavaju sjaj Evanđelja. Svojim zajedničkim životom one najavljuju novo doba i novo društvo, društvo Duha Svetoga. Da bi se u svijetu ostvarivala vitalnost posvećenog života, potrebna je višestruka vjernost: Kristu i Evanđelju, Crkvi i njenom misijskom poslanju, vjernost idealima posvećenog života i karizmi osnivača. Crkva moli i očekuje da Duh Božji i u ovom povijesnom trenutku zgrabi pojedince koji će i u ovom vremenu ludovanja i previranja neustrašivo stati uz program Isusovog govora na Gori i opstati pred silnim zavođenjima modernoga svijeta. Koji će znati svetački i hrabro utjeloviti evanđeosku poruku i u ovom vremenu i prostoru“, naglasio je nadbiskup, u zahvalnosti Bogu za polaganje zavjeta s. Franke.

„Zahvaljujmo Bogu za silna djela koja izvodi u našoj sredini. Svojom molitvom i žrtvom Kćeri Srca Isusova su duhovna protuteža suvremenim zastranjenjima s kojima se hrvaju oružjem molitve, klanjanjem pred Presvetim, misom, osobnim žrtvama i molitvama. Utemeljiteljica Majka Marija od Isusa željela je da nemirne duše nađu mir, koji su u tami da nađu svjetlo, a klonuli da dobiju snagu. Osobito je molila i željela da se nađu duše koje će biti kvasac dobra te svojom tihom molitvom, žrtvom, radom i životom sijati dobrotu u ovom materijalističkom svijetu“, rekao je nadbiskup Puljić. Istaknuo je da mu je drago što je njegov predšasnik nadbiskup Ivan Prenđa u lasinjski samostan doveo prvu članicu te Družbe iz Zadarske nadbiskupije, udovicu Mariju (67 godina) iz zadarske župe bl. Alojzija Stepinca na Bilom brigu koja je „bila desna ruka ondašnjoj časnoj majci“.

Nadbiskup je govorio o otajstvu Božjeg poziva kojega čini iščekivanje Boga koji zove i pronalaženje pozvanoga. Božji poziv pronalazi čovjeka, ali i čovjek pronalazi Božji poziv koji se događa u trenutku, oduševljava srce, ali to je trajan proces koji se odvija u etapama  života i mjestima gdje čovjek boravi. Božji poziv i Zaručnik kojega je Franka iščekivala nju su pronašli na zadarskoj Belafuži u blizini Gospe maslinske kojoj se Franka utjecala, molila i pohodila je u tom drevnom svetištu, kao i u drugim trenucima njenog vjerničkog života kojega nastavlja u samostanu u Lasinji. O tome je nadbiskup govorio u kontekstu misnih čitanja koje je s. Franka odabrala za biblijski navještaj polaganja svojih zavjeta. Prvo čitanje iz Knjige mudrosti koju je napisao kralj Salomon nosi naslov ‘Pjesma nad pjesmama’. „To je lirska poezija koja zbori o ljubavi, braku i o važnosti strpljenja i čekanja. Proslov opisuje čežnju djevojke za zaručnikom, a dvoje zaljubljenih međusobno se hvale, veličaju i čeznu za istinskom ljubavlju. O toj čežnji slikovito je govorio psalmist kad je zapisao: “Kao što košuta žudi za izvor vodom, tako duša moja čezne, za tobom, Bože“. Nije isključeno da je taj psalam nadahnuo i sv. Augustina pa je sročio prekrasan zapis da je ljudsko ‘srce nemirno dok se u njemu ne smiri i ne otpočine’“ rekao je nadbiskup Puljić.

Prevalio je njezin ljubimac veliki put od vječnosti preko Zadra, Bukovice i Kotara do kršnog Velebita kojega je natkrilio i do Lasinja doletio.”

„Nakon što je Salomon, pisac Pjesme nad pjesmama opisao zaručnicu u zboru djevojaka koje naziva kćerima jeruzalemskim, obraća se svojoj izabranici i kaže kako joj je nakanio darovati zlatne naušnice kako bi bila još ljepša. Obraća joj se riječima Prijateljice moja, a ona hvali svoga zaručnika. Tako među njima raste uzajamna simpatija i ljubav. Zaručnica o svom izabraniku kaže da je kao srna i jelenče koji preskače brda i brežuljke. Vidi ga kako gleda kroz prozore i zaviruje kroz rešetke. Imam dojam kako je Zaručnik naše sestre Franke stigao iz daljine, s nebeskih visina, pa prošao obalom hrvatskoga Zadra, zaustavio se kod Gospe Maslinske gdje je Franka kao mlada djevojčica rado zalazila i Gospu molila da joj nađe izabranika kojem će pokloniti srce svoje“, primijenio je navještaj Božje riječi na Frankin život nadbiskup Puljić.

Na dan polaganja njenih zavjeta „slušamo i čitamo kako je Zaručnik stigao i poziva sestru Franku riječima: Dragano moja, ustani. Jer, zima je minula, a kiša prošla i nestala. Cvijeće se po zemlji ukazuje, smokva prve plodove izbacuje, a vinograd u cvatu miriše. Prevalio je njezin ljubimac veliki put od vječnosti preko Zadra, Bukovice i Kotara do kršnog Velebita kojega je natkrilio i do Lasinja doletio. On voli čistinu zraka i pogleda. On i nas često poziva poći u osamu i na čistinu. S tom nakanom okupili smo se u ovoj duhovnoj oazi naših časnih sestara čuti, osjetiti i doživjeti duhovno vjenčanje naše sestre Franke. I dijeliti radost ove duhovne zajednice koje nas dnevno grle svojom molitvom“ rekao je nadbiskup.

Na pitanje „Što tražiš od Boga i Crkve njegove“, s. Franka je odgovorila da „ponizno moli milost sjedinjenja sa zaručnikom Isusom Kristom, Gospodinom našim, kako bi mu mogla služiti u potpunom predanju i žrtvi u Družbi Kćeri Srca Isusova“. „U radosti zbog toga čina molimo Gospodina neka s. Franka svojim zavjetima slavi njegovo ime i služi spasenju svijeta“, potaknuo je propovjednik.

Nadbiskup je istaknuo da Pjesma nad pjesmama spada u biblijski poklad mudrosnih tekstova koji su plod intenzivnog razmatranja u rješavanju životnih pitanja. „To iskustvo prenosi se u izrekama kako bi se upozorilo čovjeka neka živi smireno, sretno i vedro kako bi osigurao pobjedu, uspjeh i vječnu sreću u nebu. Iako je mudrosni sadržaj rasut po cijeloj Bibliji, kršćanska predaja usvojila je zbirku od sedam kanonskih mudrosnih knjiga: Psalmi, Knjiga o Jobu, Mudre izreke, Propovjednik, Pjesma nad pjesmama, Knjiga Mudrosti i Sirahova knjiga. U tom kontekstu, učitelj mudrosti ili mudar čovjek nije onaj koji puno zna, nego onaj tko dubinski promatra ozračje u kojemu se kreće i živi kako bi upoznao pravila i zakone svetog i uspješnog života koji nadilazi filozofiju, društvene znanosti i umjetnost. Čovjek mudrosti želi dokučiti vjerom i osjetiti intuicijom dublju spoznaju o Bogu, prirodi i čovjeku. Bez takve mudrosti svako je ljudsko djelo nesavršeno i nepotpuno. U tom duhu shvaćamo brojne utemeljitelje duhovnog života u Crkvi koji su se odvajali od svijeta i njegove buke, pa se povlačili u osamu gdje bolje čuje govor neba“, rekao je mons. Puljić.

Klauzarne sestre Kčeri Srca Isusova cijeli svoj život posvetile su molitvi i radu. Nose bijelo redovničko odijelo s bijelim škapularom od dva srca koja predstavljaju Srce Isusovo i Srce Marijino.”

Jedan od tih oblika života su i klauzurne sestre Kćeri Srca Isusova u samostanu zatvorenog tipa, koje ne izlaze iz samostana. „Cijeli svoj život posvetile su molitvi i radu. Nose bijelo redovničko odijelo s bijelim škapularom od dva srca koja predstavljaju Srce Isusovo i Srce Marijino. Njihova utemeljiteljica je Blažena Marija od Isusa, iz Francuske, koja je osnovala kontemplativnu zajednicu sestara, Kongregaciju Kćeri Srca Isusova, 20. lipnja 1873., na blagdan Srca Isusova, da mole za čitavo čovječanstvo. Kćeri Srca Isusova mole za sveopću Crkvu, za uspjeh svećenika u pastoralnom radu.  Srce velikog svećenika Isusa, preko divne duše bl. Marije od Isusa, udostojalo se Crkvi dati ove bijele redovnice koje mole i žrtvuju se kako bi svećenički rad bio što plodniji. One mole za misionare i misionarke, za svećenike cijeloga svijeta. Osobito su im na srcima osamljeni svećenici i oni koji su zapali u krizu“ istaknuo je mons. Puljić, podsjetivši da je te sestre u Hrvatsku prvi put pozvao bl. Alojzije Stepinac tijekom Drugog svjetskog rata. Njihov dolazak tada nije se ostvario zbog rata.

U lasinjskom samostanu sada živi 19 sestara, među kojima je iz Zadarske nadbiskupije još s. Marija Faustina iz župe Korlat. U misi su suslavili i zadarski svećenici: don Dario Tičić, župnik Belafuže, belafuški župni vikar o. Marko Dokoza, Ante Delić, župnik Jasenica, Zdenko Milić, župnik Bibinja i don Damir Šehić, nadbiskupov tajnik. Pjevanje na misi predvodio je Zbor mladih iz belafuške župe Uznesenja BDM. Klauzurne sestre lijepo su primile zadarske vjernike, omogućivši svima doživljaj osobne duhovne obnove. Svi su imali prigodu prije i poslije polaganja zavjeta pozdraviti sestre i čestitati s. Franki.

Nakon misnog slavlja, nadbiskup Puljić darovao je poglavarici samostana relikviju bl. Miroslava Bulešića u relikvijaru, poklon Frankine rodne župe Belafuža gdje se Bulešić časti. Nadbiskup je poželio da taj svećenik, simbol patnje, muke i iskrenog svećeničkog ideala po kojemu je svećenik spreman položiti vlastiti život za braću, bude poticaj sestrama u njihovoj daljnjoj molitvi za svećenike i nova duhovna zvanja. Poglavarica je s radošću primila relikviju bl. Bulešića rekavši da će uvijek moliti i sestre prikazivati svoju žrtvu za svećenike potrebne Crkvi. Nadbiskup je zahvalio sestrama što njeguju karizmu molitve za svećenike, osobito za svećenike u krizi i životnim poteškoćama, jer to je velika potreba Crkve u proslavi Božjega imena po njegovim izabranicima.

Nadbiskup je u spomen knjigu samostana zapisao: „Danas 1. 02. 2020. predvodio sam euharistijsko slavlje kada je č.s.  Franka od Bezgrešne položila zavjete. Bilo je nazočno dosta vjernika iz Zadra sa župnikom Belafuže gdje je rođena i krštena č. s. Franka. Bogu hvala za ovaj događaj i slavlje. Tom prigodom darovao sam moćnik bl. Miroslava Bulešića jer sestre puno mole za mučenike. Neka sve nas vodi i blagoslovi slava Presvetog Srca Isusova i Marijina“. Nadbiskup je zajedništvo sa sestrama nastavio i za vrijeme ručka. Poklonio je sestrama nekoliko knjiga duhovnog sadržaja, u želji da se nadahnjuju i na duhovnom štivu, kao poticaj u podizanju svog srca Gospodinu, da i dalje budu radosni svjedoci Božjeg poslanja. Zadarski hodočasnici zajedno su ručali u obližnjem restoranu, a cijeli dan proveli su u svečarskom i radosnom zajedništvu pjesme i molitve.

U lasinjskoj crkvi svakodnevno je izložen Presveti Oltarski Sakrament. Redovnice posebno mole za uspjeh svećenika u pastoralnom radu i za sveopću Crkvu. Kćeri Srca Isusova prikazuju sebe, uz euharistijsko prikazanje Isusa iz dana u dan, u tišini i sabranosti samostana. Središte svakog njihovog dana je misna žrtva. U jedinstvu s cijelom Crkvom, sestre mole cijeli liturgijski časoslov. Tijekom dana izmjenjuju se pred podnožjem izloženog Presvetog Oltarskog Sakramenta. Između molitava, sestre rade različite poslove, šiju svećeničku odjeću, oltarnike i ostalo, u skladu s potrebama Crkve.