S. Terezija rođena je 1986. godine u Zagrebu, u tradicionalnoj katoličkoj obitelji, i svjedoči kako ju je Bog, unatoč ljudskim slabostima, pozvao da mu služi u zajednici koja je veliko Božje djelo. Iz djetinjstva posebno pamti molitvu svete Male Terezije, po kojoj je dobila ime. Tu je molitvu često molila te je kroz život osjetila da je prati svetičin zagovor. Vrijeme osnovnoškolske naobrazbe pamti kao bezbrižno vrijeme. U višim razredima osnovne škole rado je sudjelovala na susretima za mlade, koje je organizirala Zagrebačka nadbiskupija, a bila je uključena i u zbor.

U srednjoj školi je odlazila na razne seminare, a na jednom seminaru fra Zvjezdana Linića Bog je jače pokucao na njezino srce. „Tada sam se počela ozbiljnije pitati. Prije je sve bilo onako, čuješ o Bogu u školi, u obitelji, na misi i sve to uzmeš zdravo za gotovo. No, dublje sam počela razmišljati o Bogu slušajući fra Zvjezdana Linića. Ono što me je oduševilo kod mladih na seminarima je njihova radost. Pitala sam se što to oni imaju u srcu da su tako radosni?”

Iako je dar vjere od malena bio uliven u s. Tereziju, i nije sumnjala u Božje postojanje, na seminarima je shvatila da samo Bog može dati radost u srcu. Osjećala je kako je lijepo služiti Bogu i sve više ga poznavati, a On joj je kroz život davao znakove koji su joj pokazivali da je redovništvo njezin put.

U odluci za odabir duhovnoga zvanja značajnu ulogu imala je Jozefina Glasnović, koju je doživjela kao osobu kroz koju struji Božja ljubav. Sestre je, kako ističe, upoznala u vremenu svoga traženja i preispitivanja.

„Došla sam na iskustvo kod naših sestara, i tu me posebno dotaknulo svjedočanstvo njihova života, ljubav i zajedništvo koje sam osjetila među njima. Vidjela sam kako sestre s velikim poštovanjem i ljubavlju prilaze jedna drugoj, kako se međusobno poštuju, kako se trude živjeti evanđelje, kako se u tišini kroz molitvu i rad sjedinjuju s Bogom. Tu sam i ja osjetila veliki mir”, rekla je s. Terezija.

Presudan trenutak u životu s. Terezije bilo je hodočašće u Fatimu i Lurd. Voditeljica je bila Jozefina Glasnović koju nije do tada poznavala. „Tu sam preko majke Jozefine stvarno upoznala Boga kakav on jeste – Boga ljubavi i milosrđa. Slobodno mogu reći da ni kod jedne osobe do tada nisam vidjela da Bog na tako intenzivan način djeluje, da je Bog živ. Iz svake njezine riječi, po njezinim svjedočanstvima i primjerima iz života, i po tome kako je pristupala svakom hodočasniku, vidjela sam da kroz nju struji Božja ljubav. Sve u njoj i sve što je činila, meni je govorilo ‘Bog je živ! Bog je živ!’. Na tome hodočašću Bog mi je dao sigurnost da je redovništvo za mene. Našla sam svoj put u ovoj duhovnoj obitelji otkrivajući u svome srcu ideal zajednice: potpuno predanje Bogu, kako bi mnoge duše koje joj Bog stavlja na put dovela do srca Isusova i Marijina”.

Iz vremena formacije s. Terezija posebno pamti zajedništvo sa sestrama ali i učenje nekih praktičnih stvari. „Imam tu milost i sreću da živim u vrijeme kada su živi naši utemeljitelji otac don Josip Radić i majka Jozefina Glasnović. Oni su nam primjer i svjedočanstvo kako se potpuno dati za Boga. U počecima kada smo bili samo u jednoj biskupiji češće bi se okupili, a majka Jozefina nas je poučavala. Najviše sam primila kako ispravno postupati prema samoj sebi, u odnosu prema drugima. A, u praktičnim svakodnevnim stvarima kuhanja, čišćenja i sl. naučila sam kako ih pretvoriti u ljubav prema Bogu”.

Sa studija teologije na zagrebačkom Katoličkom bogoslovnom fakultetu s. Terezija posebno pamti biblijske predmete, a u službama je prati rad u župnom pastoralu. Djelovala je u Rabu, u sv. Jakovu, u Biskupijskom ordinarijatu u Krku, u Dramlju, a trenutno je u Poreču gdje ima zaduženja u domaćinstvu biskupije i u administraciji u Biskupijskom ordinarijatu.

S. Terezija je, među ostalim, predstavila javno vjerničko društvo OMNIA DEO. Započelo je djelovati 1998. godine, kad su utemeljitelji don Josip Radić i Jozefina Glasnović krenuli s okupljanjem laika i osoba posvećenog života, koji su vidjeli njihov primjer života, ljubav prema Bogu, papi i Crkvi. Društvo je kanonski priznato u Riječkoj metropoliji, u lipnju 2018., kada je riječki nadbiskup i metropolit Ivan Devčić, tijekom slavlja u katedrali sv. Vida u Rijeci, pročitao Dekret o osnivanju i predao ga utemeljiteljima.

Društvo ima četiri grane – klauzurne sestre klanjateljice Euharistijskog Srca Isusova i Marijina, zatim redovnice koje žive u zajednicama otvorenog tipa – službenice Euharistijskog Srca Isusova i Marijina; braću Euharistijskog Srca Isusova i Marijina a to su dijecezanski svećenici u svećeničkom bratstvu te laike – apostole Euharistijskog Srca Isusova i Marijina koji se okupljaju na molitvenoj zajednici koja djeluje u više gradova u Hrvatskoj, ali i izvan domovine.

Prvi plodovi, kako ističe s. Terezija, nazreli su se 2002. godine kada je grupa djevojaka izrazila živjeti redovničkim načinom života. Godine 2003. došle su prve sestre u mjesto Sužan, na području Krčke biskupije, gdje im je omogućeno djelovanje po odluci tadašnjeg ordinarija mons. Valtera Župana. Iz Sužana sestre na poziv biskupa Župana odlaze u Sv. Jakov na otoku Lošinju, a zatim na Rab, u Krk i na otok Susak. U međuvremenu su klauzurne sestre iz Sužana preselile u Nerezine. U Riječku nadbiskupiju sestre su došle na poziv nadbiskupa Ivana Devčića, 2015. godine, i to u mjesta Dramalj i nakon toga u Tribalj, a od 2018. godine, prisutne su i u Poreču, u Porečkoj i pulskoj biskupiji.

Svećeničko bratstvo započinje 2005. godine u mjestu Kali na otoku Ugljanu, u Zadarskoj nadbiskupiji. Braća djeluju također u više biskupija u kojima se nalaze na službama. A, zajedno s članovima laicima čine jednu duhovnu obitelj OMNIA DEO u kojoj svi zajedno žele ići putem svetosti i dovoditi mnoge duše do Boga, svatko u svom staležu, sve činiti za Boga i s Bogom da se ljubav Božja širi još u mnoga srca. Zajednica OMNIA DEO djeluje kao „javno vjerničko društvo“, a kanonski je utemeljena 8 lipnja 2018. godine u Riječkoj nadbiskupiji.