Na pitanje koliko novaca Crkva dobiva iz državnoga proračuna, odgovorio je državni tajnik u Ministarstvu financija Zdravko Zrinušić: ”Podatak nije tajan, iznosi su sljedeći: za 2016. godinu je 285 milijuna kuna, potom 299 milijuna za 2017., 288 milijuna za 2018. i 299 milijuna kuna u 2019. Planirani iznos za 2020. godinu je 314 milijuna kuna.” Ovi iznosi određeni su na temelju četiri međunarodna ugovora koje Crkva ima potpisane sa Svetom Stolicom. Zamjenik ministra naglasio je kako Crkva nije jedina neprofitna organizacija koja prima novac iz državnoga proračuna: ”Republika Hrvatska je prvi zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica donijela 2002. prema kojemu su osim katoličke Crkve i druge vjerske zajednice regulirane tim propisima. Zakon o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija, na snagu je stupio 1. 1. 2015. Norme iz ovoga zakonodavnoga okvira Republike Hrvatske ne odnose se samo na Katoličku Crkvu, nego i na druge neprofitne organizacije.” Neprofitnih organizacija u Republici Hrvatskoj ima oko 50 tisuća. To ne znači da ih se toliko financira iz državnog proračuna, već se svake godine objavljuju natječaji za povlačenje sredstava iz državnoga proračuna, koja se kasnije raspoređuju i apliciraju po vrstama djelatnosti neprofitnih organizacija.

Zdravko Zrinušić i Robert Šreter

Gdje odlazi novac iz državnoga proračuna i kako se raspodjeljuje, otkrio je biskup Palić: ”Od toga iznosa pet posto na godišnjoj razini izdvaja se za funkcioniranje središnjih ustanova Hrvatske biskupske konferencije. Ostali dio dijeli se na način da se 30 posto dijeli na zajedničke dijelove 17 biskupija, odnosno 16 biskupija plus Hrvatska redovnička konferencija i 70 posto toga dijeli se po broju vjernika u župama.” U nastavku je naglasio kako su svi podaci javni i dodao kako sve biskupijske ustanove za uzdržavanje klera svoja financijska izvješća dostave središnjoj ustanovi HBK koja te podatke dostavlja Ministarstvu financija. O plaćanju poreza na milostinju i darove kazao je: ”Prvi članak Ugovora o gospodarskim pitanjima između Svete Stolice i Republike Hrvatske kaže da pravne osobe u skladu s odredbama kanonskog prava mogu slobodno primati milostinju i darove vjernika i prihvaćati druge uobičajene oblike prinosa i da se na ta primanja ne primjenjuju odredbe poreznog sustava.”

Zdravko Zrinušić, Robert Šreter, Petar Palić i Tanja Maleš

”Mi svećenici nemamo plaću niti od države niti od svoje biskupije, nego dobivamo mjesečnu nagradu iz župne blagajne. Sva sredstava koja dolaze u župu, ulaze u župnu blagajnu. Iz te župne blagajne financiraju se sve potrebe župe i isplaćuje se mjesečna naknada svećenicima koji rade u toj župi. To je osnovni i redoviti način funkcioniranja”, objasnio je vlč. Šreter na koji se način isplaćuju svećenici u župama. Kada je riječ o župi kao pravnoj osobi, tada Crkva i dotična župa imaju pravo aplicirati na Ministarstvo i zatražiti financijsku pomoć: ”Većina naših Crkava su i kulturni spomenici. Kada se oni idu obnavljati, znamo da se tu radi o velikim financijskim sredstvima i iznosima. Tada je dopušteno tražiti pomoć od Ministarstva, ali to spada u izvanredne stvari, to nije onaj redoviti način života. Redovito se župa i župnik financiraju iz prihoda svojih vjernika.”

Mons. Palić zaključio je emisiju kazavši kako sav novac koji Crkva dobije od svojih vjernika, koristi za potrebe određene župe i biskupije u cjelini te istaknuo kako Crkva takse za sakramente ne traži od siromašnih članova, već im izlazi u susret. Što je rad Crkve transparentniji, vjerodostojnost je veća.