Poseban rezervat šumske vegetacije, otočić Košljun, bogat je bujnom hrastovom šumom te mnogim vrstama flore i faune koje je bilježio i poznati franjevac fra Berard Bačić. ''Taj otočić ures je Puntarske uvale'', rekao je Marko Modrić, glavni čuvar javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode ''Priroda'' u emisiji ''Zeleni biseri Hrvatske''. Uz njega je bio i savjetnik-biolog ustanove Marko Randić koji je slušateljima pobliže objasnio prirodne značajke otoka.
Smješten u Puntarskoj dragi, otočić Košljun je po veličini 215. hrvatski otok, sveukupno nekih 68 0000 kvadratnih metara, a više od polovice je prekriven šumom. Proglašen je posebnim rezervatom šumske vegetacije 1969., a obilježava ga bogata šuma rijetko zastupljenog hrasta crnike iako je, kako je istaknuo Randić, i dalje nejasno je li ona prirodna ili sađena.
”Prema legendi, Puntarska je uvala nekoć bila polje koje je pripadalo dvojici braći, od kojih je jedan bio slijep. Zajedno bi obrađivali polje, a kada je došlo do dijeljenja ljetine, brat je krao od svoga slijepog brata uzimajući sebi više. Krađa je izazvala Božju srdžbu te je more preplavilo čitavo polje, a ostao je samo posjed slijepoga brata – Košljun”, ispričao je Modrić.
Foto: Javna ustanova Priroda
Foto: Javna ustanova Priroda
Na otok se dolazi iz Punta brodom, a na lučicu posjetitelje dočekuje kip sv. Franje, zaštitnik ekologa, s pripitomljenim vukom – simbol dugogodišnjeg franjevačkog prisustva na otoku, ali i jedinstvo čovjeka i prirode.
Uz hrastovu šumu, na Košljunu postoje i brojne vrste flore i faune. ”Tu postoji i dio obale koji je nizak, muljevit i zaslanjen, gdje raste poseban tip vegetacije – halofiti, odnosno biljke koje mogu podnijeti veliku koncentraciju morske soli u tlu. Franjevci poznaju to područje i kao ‘Piškera’, u kojemu se ostavljala i dovodila riba iz mora i sačuvala za kasniju upotrebu”, rekao je Randić. Istaknuo je i kako je to područje nastanjeno raznim biljnim vrstama od kojih postoje i dvije vrste ”mrežica” – biljke intenzivnih plavih cvjetova, a neke su i endemične za Jadransku obalu.
Na otočiću ima i travnjaka gdje se uzgajaju razne sorte maslina, a na suhozidu koji obrubljuje otok i štiti vegetaciju od bure također rastu biljke, od kojih je najzanimljivija biljka okruglih listova ”pupčić”.
Foto: Javna ustanova Priroda
Foto: Javna ustanova Priroda
Osim prirodnih ljepota, Košljun krase znamenitosti poput podmorskih suhozida koji se mogu vidjeti satelitskim snimkama. Zid upućuje na mogućnost da je Košljun možda bio i povezan s kopnom te da su franjevci to iskorištavali kao prijelaz. Prethodnici franjevaca na otoku bili su benediktinci, no nakon useljenja franjevaca oni su postali ključni za kulturnu baštinu Košljuna, a danas je dio samostana i muzej. Među njima spominje se i fra Berard Barčić, koji je čitavo desetljeće posvetio istraživanju biljnog i gljivičnog svijeta Košljuna.
”Fra Berard je jedna jako osebujna ličnost. Moglo bi se reći da je prošao svaki kamen i svako drvo, svaku vlat trave proučio, tako da je skupio i ostavio jedan značajan herbarij. Pronašao ih 387 vrsta, a od gljiva 151 vrstu. To je za jedan tako mali otočić velik broj”, rekao je Randić. ”Na temelju njegovih istraživanja danas možemo vidjeti kako se postepeno mijenja taj biljni i gljivični svijet na otočiću”.
Fra Berard Barčić umro je sa 105 godina te je do tada bio najstariji franjevac na svijetu, a njemu u čast postoji prirodoslovna zbirka u samostanu.
Budući da je Košljun poseban rezervat, za njega vrijede ista pravila ponašanja kao i za ostale rezervate, napose u odnosu na zabranu branje biljaka i odlaganja otpada, poručili su Modrić i Randić.