Riječ muzika u hrvatski je došla iz latinskoga u koji je došla iz grčkoga jezika. Prvotno joj je značenje bilo umijeće muza. Poslije je riječ muzika, kao i hrvatska riječ glazba, počela označavati umjetnost izražavanja tonovima, glasovima, šumovima. Riječ glazba, koja je nastala od riječi glas i nastavka -ba, u hrvatski je jezik uveo tvorac hrvatske terminologije Bogoslav Šulek.

U osnovnom značenju svakako trebamo upotrebljavati riječ glazba, a ne muzika. Međutim, riječ muzika nije pravilno uvijek zamjenjivati riječju glazba.

Od riječi glazba nastale su npr. riječi glazbalo, glazbar, glazbeni, glazbenik, limena glazba, tonalna glazba i dr. Bez obzira na to što je riječ glazba hrvatska, a riječ muzika grčka obje su riječi u hrvatskome jeziku danas prisutne i pravilne. U osnovnom značenju svakako trebamo upotrebljavati riječ glazba, a ne muzika. Međutim, riječ muzika nije pravilno uvijek zamjenjivati riječju glazba. Tako riječi muzikalan, muzikologija, muzikolog, muzikalnost, muzikaš ne treba zamjenjivati riječima u kojima bi se u osnovi javljala riječ glazba. U nazivu Muzička akademija zbog toga također nije potrebno riječ muzička zamijeniti riječju glazbena. Čak kad bi se to i učinilo, u nazivu bi ponovno ostala jedna grčka riječ – akademija – koju ipak ne bismo mogli zamijeniti odgovarajućom hrvatskom riječju.