Hostija je kruh koji svećenik posvećuje na oltaru, a koji tim činom postaje tijelo našega Gospodina, odnosno Kruha našeg svagdanjeg. Riječ potječe dolazi iz latinskog jezika, a označava “žrtvu koja se prinosi” – u starom Rimu označavala je žrtvenu životinju.

U biblijskom izričaju kruh ima vrlo jasnu znakovitost i predstavlja simbol dara koji nam dolazi s neba, pojašnjavaju u Veritasu. Tako valja, u molitvi koju je Isus predao svojim učenicima, shvatiti i Gospodinov poziv na molitvu za kruh svagdanji, za kruh koji se ne ograničava samo na materijalnu hranu, već predstavlja sve ono što je nužno i potrebno za svakidašnji život.

Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti, tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.”

Isto tako, kada se u Bibliji govori o nedostatku kruha, time se želi izraziti Božja odsutnost i pomanjkanje bilo kojeg dobra. Zato su Židovi, svjesni toga simboličnog bogatstva sadržanog u kruhu, kod svake pashalne gozbe upotrebljavali beskvasni kruh, novi kruh koji još nije bio ukvasan starim kvascem, što će u Novom zavjetu apostol Pavao iskoristiti da iznese svoju poruku o evanđeoskoj novosti života, s kojom treba nestati stari kvasac.

Vrlo je važno, ako želimo shvatiti svu bogatu poruku hostije kao euharistijskog znaka, da se ne ograničimo samo na uobičajeno značenje kruha, na kulturu blagovanja, kod koje kruh ima važnu poruku, jer je u Bibliji kruh kao simbol vezan uz samoga Boga, uz njegovu mudrost i nazočnost. U daljnjem razvoju božanske objave Isus svojima poručuje: “Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti, tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.”

Sve je to, ipak, bila progresivna priprava za ono što se dogodilo na Posljednjoj večeri, gdje je Gospodin, sa svojim učenicima, blagovao vazmenu večeru, kada je Učitelj izgovorio nedvojbene riječi: “Uzmite i jedite. Ovo je tijelo moje. Ovo činite meni na spomen!” I već od prvih početaka apostolske Crkve kršćani su bili vjerni ovoj Gospodinovoj zapovijedi, kako izvješćuju Djela apostolska: “Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, u lomljenju kruha i molitvama.”