“Mir kao put nade: dijalog, pomirenje i ekološko obraćenje” tema je poruke pape Franje za 53. svjetski dan mira koji se slavi 1. siječnja 2020. U poruci Papa ističe da se mir, koji je predmet čovjekove nade i dragocjeno dobro čovječanstva, ne može postići ako mu se ne nadamo oživljujući ljudski poziv na bratstvo. Poruku su u četvrtak 12. prosinca na konferenciji za medije u Tiskovnom uredu Svete Stolice predstavili kardinal Peter Kodwo Appiah Turkson, prefekt Dikasterija za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja, tajnik Dikasterija vlč. Bruno Marie Duffé i prof. Gabriella Gambino, podtajnica Odjela za život Dikasterija za laike, obitelj i život.

Papa u poruci poziva sve nas da budemo tvorci mira otvoreni za dijalog bez isključivanja i manipuliranja. Poziva također na ekološko obraćenje koje je novi pogled na život te se osvrće na brojne vidike, kako navodi Vatican News, podijeljene u pet poglavlja.

Nada nam daje krila za mir

Mir, prema kojemu valja težiti unatoč naporu, Papa je nazvao ljudskom težnjom, predmetom naše nade, dragocjenim dobrom. Nada je krepost koja nas pokreće, napisao je, daje nam krila da idemo naprijed i onda kada su prepreke neprebrodive. Papa je spomenuo znakove rata i sukoba, utisnutih u sjećanje i tijelo, koji i dalje pogađaju posebno najsiromašnije i najslabije. Traume su to koje su posljedica ponižavanja, isključivanja, žalosti, nepravde, kao i sustavne nesmiljenosti prema vlastitom narodu i vlastitoj obitelji.

Bratstvo je poziv ljudskoga roda

Cijeli narodi se muče kako bi se oslobodili lanaca iskorištavanja i korupcije koji potiču mržnju i nasilje, stoji u poruci. To su muškarci i žene, djeca i starije osobe lišeni dostojanstva, tjelesnoga integriteta i slobode, uključujući i onu vjersku. Svaki se rat pokazuje bratoubojstvom koje uništava i sam naum bratstva, upisan u pozivu ljudske obitelji. Papa Franjo stoga u poruci objašnjava razloge rata do kojega često dolazi iz netrpeljivosti zbog različitosti drugoga, koja potiče želju za posjedovanjem i voljom za prevlašću.

Izopačenost i zlouporaba moći

Rat izbija iz ljudskoga srca pokvarenoga egoizmom, ohološću i mržnjom prema drugomu, kojega želi zatvoriti u negativnu sliku te ga stoga treba izbrisati i isključiti. Rat, prema Papinim riječima, potiču izopačeni odnosi, hegemonske ambicije, zlouporaba moći, strah od drugoga i razlika u kojima se vide prepreke. Podsjetivši na govor održan prilikom pohoda Japanu, Papa je istaknuo da su mir i međunarodna stabilnost nespojivi s bilo kakvim pokušajem gradnje na strahu od uzajamnog uništenja ili na prijetnji potpunog uništenja. Naprotiv, rađaju se samo iz globalne etike solidarnosti i suradnje.

Bratstvo uspostavlja dijalog i pouzdanje

Nepovjerenje i strah povećavaju krhkost odnosa i opasnost od nasilja, u zatvorenom krugu koji nikada neće moći dovesti do mirnoga odnosa. U tom smislu i odvraćanje od nuklearnoga oružja može stvoriti samo prividnu sigurnost, napomenuo je Papa te upitao: Kako onda izgraditi put mira i uzajamnog povjerenja? Kako prekinuti bolesnu logiku prijetnje i straha? Kako prekinuti dinamiku nepovjerenja koja sada prevladava? Trebamo težiti istinskom bratstvu, utemeljenom na zajedničkom izvoru u Bogu te ostvarenom u dijalogu i uzajamnom povjerenju. Želja za mirom duboko je upisana u ljudskom srcu i ne smijemo se pomiriti s nečim što je manje od toga, ističe Papa.

Pamćenje prošlosti za budućnost mira

Pamćenje je obzor nade; u mraku ratova i sukoba, spomen i na neku malu gestu solidarnosti koju smo primili može nadahnuti hrabre, pa čak i herojske odluke; može pokrenuti nove snage i potaknuti novu nadu u pojedincima i u zajednicama. Papa se pritom prisjetio dirljivog susreta s preživjelima u eksplozijama atomske bombe u Hirošimi i Nagasakiju, koji još i danas svjedoče o strahotama prošlosti da bi se zajamčila i izgradila pravednija i bratska budućnost. Pamćenje je naime, prema Papinim riječima, korijen i trag za današnje i buduće odluke mira.

Mir – izazov koji dolazi iz srca

Otvoriti i zacrtati put mira izazov je, toliko slojevitiji koliko su brojni i proturječni interesi, i odnosi među pojedincima, zajednicama i narodima. Papa je zbog toga uputio apel moralnoj savjesti te osobnoj i političkoj volji, kako bi se iz ljudskoga srca rodio mir, a politička volja stalno jačala u svrhu poticaja novih procesa koji će pomiriti i ujediniti pojedince i zajednice.

Tvorci mira

Nazvavši mir građevinom koju treba stalno graditi, papa Franjo je dodao da je mir put koji trebamo prijeći zajedno, u potrazi za općim dobrom, održavajući danu riječ i poštujući pravo. Svijetu ne trebaju prazne riječi nego uvjereni svjedoci, tvorci mira otvoreni za dijalog bez isključivanja i manipuliranja. Put kojim valja ići jest suočavanje, zauzimanje u traženju istine bez obzira na različite ideologije, potičući poštovanje prema drugomu kako bismo postigli to da u neprijatelju prepoznamo lice brata. Riječ je o strpljivom radu koji otvara za nadu, snažnijem od osvete, a koji u ljudima može pobuditi sposobnost za samilost i kreativnu solidarnost.

Prepoznati se braćom praštajući

Papa Franjo, osim toga, preporučuje da se napusti želja za vladanjem drugima, te potiče sve ljude da nauče gledati jedni druge kao osobe, kao djecu Božju, kao braću. Idući tim putom moći će se prekinuti zaplet osvete i krenuti putom nade. Ako naučimo živjeti u praštanju ojačat će naša sposobnost da postanemo žene i muškarci mira. Istinski mir prolazi kroz pravedniji gospodarski sustav, kako je istaknuo Benedikt XVI. prije deset godina, u enciklici ‘Caritas in veritate’, zazivajući oblike gospodarskih aktivnosti čija su obilježja besplatnost i zajedništvo, primijetio je papa Franjo.

Ekološko obraćenje, novi pogled na život

Spomenuvši encikliku Laudato si’, Papa je istaknuo ekološko obraćenje pred posljedicama naše nenaklonjenosti prema drugima, nedostatnog poštovanja prema našem zajedničkom domu te zlouporabi prirodnih izvora koja se smatraju samo korisnim sredstvima za zaradu, bez poštovanja lokalnih zajednica, općega dobra i prirode. Hod započet Sinodom o Amazoniji poticaj je za obnovu mirnoga odnosa između zajednice i zemlje, sadašnjosti i pamćenja, iskustva i nade.

Ekološko obraćenje na koje pozivamo, napisao je Papa, vodi nas stoga do novog pogleda na život uzimajući u obzir velikodušnost Stvoritelja koji nam je darovao Zemlju i koji nas poziva na radosnu umjerenost uzajamne podjele, dopuštajući da se u odnosima sa svijetom istaknu sve posljedice susreta s Isusom.

Postižemo onoliko koliko se nadamo

Put pomirenja zahtijeva strpljenje i pouzdanje, istaknuo je Papa u posljednjem odlomku poruke. Mir se ne postiže ako mu se ne nadamo. Moramo vjerovati, nadahnjujući se Božjom ljubavlju prema svakomu od nas; oslobađajućom, bezgraničnom, besplatnom, neumornom ljubavlju. Papa stoga poziva da idemo dalje od strahova koji su izvor sukoba, dajući da se razvije kultura susreta. Taj je put kod vjernika poduprt sakramentom pomirenja. Primivši oprost nudimo ga drugima, dan za danom, te tako sve više postajemo tvorci pravednosti i mira, istaknuo je papa Franjo.