Dr. sc. fra Mario Knezović član je Hercegovačke franjevačke provincije, a prošle je godine uspješno obranio doktorsku disertaciju pod naslovom “Analiza i uloga komunikacijskih kanala u evangelizacijskome djelovanju Katoličke crkve u Bosni i Hercegovini”. Župnik je na Kočerinu u Bosni i Hercegovini, urednik na Radiopostaji Mir Međugorje, suradnik Naše TV i Laudato TV, kolumnist Naših ognjišta, Glasnika mira, Misije te voditelj duhovnih seminara u domovini i svijetu. Nedavno je predstavio i knjigu “Evangelizacija u digitalnom dobu – Crkva, mediji i odnosi s javnošću”.

Otkud ljubav prema medijima?

Prije svega moram reći da su mediji ušli u moj život, a nakon toga je bio moj odgovor pristanka djelovanja u medijima. Naime, sjećam se da sam još kao dječak s nekih 7, 8 godina u večernjim satima, a to je bilo vrijeme komunizma, odlazio na obližnji stup od električne energije gdje sam bolje hvatao Radio Vatikan na svom malom radiju. Slušao sam vijesti Radio Vatikana osobito događaje vezane uz kardinala Alojzija Stepinca pa sam to prepričavao onda svojoj obitelji. Kad se pročula vijest o Gospinom ukazanju, želja kao dječaku mi je bila snimiti Gospu kako govori. Kasnije sam govorio kako mi je to bila prva nakana za intervju.

Za vrijeme Domovinskog rata bio sam sjemeništarac u Dubrovniku pa sam s patrom Draganom Majićem sudjelovao u programu Radija Dubrovnik. Potom sam djelovao i na Radiju Posušju. Ne smijemo zaboraviti da je to bio hercegovački CNN koji se kao jedini medij čuo ne samo u Hercegovini nego i u južnim dijelovima Hrvatske kad smo bili u medijskoj blokadi. Kao bogoslov sam prošao i medijske edukacije i škole da bi me poslije zatekla služba ravnatelja i glavnog urednika radio-postaje Mir Međugorje.

Malo je poznato da sam prvi radijski prijenos utakmice imao iz Rijeke i to prvo finale u košarci između Cibone i Zadra budući da novinari iz Zagreba zbog blokade nisu mogli doći. I taj me zadatak zapao. Tako sam onda i ostao u medijima.

Kako gledate na stanje u hrvatskim medijima?

Stanje u hrvatskim medijima vidim kao stanje piromana i vatrogasaca. Piromani potpaljuju vatru, nameću teme i izokreću stvarnost, a vatrogasci za njima idu i gase te podmetnute požare. Mislim da na hrvatskoj medijskoj sceni vlada svojevrsna okupacija. Oslobodili smo domovinu od agresora, ali nismo oslobodili medije u domovini. Najbolje se zapravo na medijskoj sceni vidi rascjep između Hrvatske i realne Hrvatske, odnosno malih i običnih ljudi koji razmišljaju potpuno drugačije u odnosu na ono što ih mediji žele poučavati. Zato je vrlo važno ponoviti ono što je Noam Chomsky kazao, a to je da su na snazi bitne laži i nebitne istine. Ove bitne laže zauzele su mjesto poglavito u medijskom prostoru u prostoru. Zbog toga je vrlo važno da taj medijski teror te da se počne tražiti istina, a ne trčati samo za dojmovima i senzacijama. Vatrogasci nikad neće uspjeti u svom naumu dok postoji toliki broj piromana koji potpaljuju i stvaraju umjetno medijske priče, a potom se svi umaraju objašnjavajući i demantirajući. Na taj način zapravo postajemo taoci nametnutih tema koje nisu utemeljene na činjenicama, na argumentima i na istinama nego na provizornim podacima koji imaju svrhu materijalne dobiti bilo ideološke ili političke za neku stranu.

Dr. sc. fra Mario Knezović / Foto: Igor Kralj/PIXSELL

Zašto je važna uloga svećenika u medijima?

Svećenik je sam po sebi medij. Primjerice ako hodam po ulici u svom franjevačkom habitu ili svećenik u svom odijelu, već smo medij. Ljudi nas promatraju i mi propovijedamo. Smatram da svećenik ne može bez medija kao što ni medij, bar oni što traže istinu, ne može bez svećenika. Prva komunikacija je, ona koja je ujedno i najvažnija, interpersonalna komunikacija i tu su svećenici uistinu izloženi. To su osobni susreti i razgovori, ono što nazivamo face-to-face komunikacija. Nemoguće je da baš stignemo biti sa svakim čovjekom u interpersonalnoj komunikaciji. Stoga je važno iskoračiti u druge oblike komunikacije pomoću komunikacijskih kanala pa svećenici u javnost mogu odašiljati poruke Evanđelja. Još je davno papa Pio XII. kazao da su mediji “divni Božji darovi”. U tom smislu ih moram shvaćati i prihvaćati.

Imamo ponekad čudnu situaciju. Neki svećenici trebali bi više medijski istupati, a neki svećenici, usuđujem se reći, ne bi trebali medijski nastupati jer su nespremni za medijski način govora, a to je posebna “utakmica” u kojoj nije dovoljno samo govoriti već treba znati u kojem obliku i kojim tehnikama izgovoriti željene sadržaje.

Je li svećenicima potrebna medijska edukacija?

Svakako je potrebna medijska edukacija, a to mi nazivamo permanentna formacija. Neka se nitko ne naljuti zbog usporedbe, ali kad ulazimo u obični toalet imamo upute za njegovo korištenje. A zamislite mi danas komuniciramo svi putem raznih tehnoloških pomagala, u najmanju ruku putem pametnih telefona. Kako je moguće da čovjek pomisli da mu nije potrebna uputa za korištenje medija? Prisjetimo se, a imamo uputu za korištenje toaleta. No ljudi svojeglavo misle da sve znaju te da im nije potrebna medijska edukacija što je veliki promašaj.

Direktorij Crkve za sredstva društvenog komuniciranja poručuje kako bi o medijskoj edukaciji trebalo voditi brigu te da se uvede u teološke škole koje bi morale imati predavače koji osim teorijskog znanja mogu budućim pastirima Crkve ponuditi i praktični dio kako se radi s medijima. Uzaludno je naučiti lekcije, ako mi nemamo ljude koji će nam praktično kako jedan svećenik može upotrijebiti medij da mu bude sredstvo kako može privlačiti ljude Kristu.

Prisutni ste i na društvenim mrežama. Zašto je važna prisutnost svećenika na internetu?

Prisutnost svećenika na društvenim mrežama i internetu nije samo potreba već naša svećenička dužnost. To je jedno novo susretište. Uvjeren sam da je Isus živi u naše vrijeme da bi bio prisutan na svom društvenim platformama. Ako je Isus koristio svaki trenutak za navještaj te je njegov medij bio barka s kojom je hodio svuda i brdo gdje je nahranio 5 tisuća ljudi, pa je odlazio na svadbu – to je sve bila njegova medijska platforma onog vremena.

Mislim da je biti ne prisutan na društvenim mrežama jedan “komotluk” i konformizam koji si svećenik priušti s jednom jedinom isprikom: “Nisam ja za to. To nije potrebno”. Isus je rekao: “Idite po svem svijetu”, a danas naša poruka putem medija može ići po svem svijetu. Stoga smatram kako je prisutnost svećenika na društvenim mrežama dužnost, a ne pitanje “komotluka”.

Cijelu emisiju “Medijski putokaz” poslušajte ovdje: