Treba li se i koliko plaćati blagoslov obitelji i doma, postoji li "tarifa" za prvu pričest i što su točno kvatre? Na ta i druga pitanja je u emisiji HKR-a "Halo, velečasni!" 20. prosinca odgovarao župnik šestinske župe sv. Mirka vlč. Robert Šreter.
Je li propisano vrijeme za blagoslov obitelji?
U sve više naših biskupija svećenici blagoslivljaju kuće i domove i u vrijeme došašća i u božićno vrijeme. Radi se o običaju koji se u našem narodu uglavnom veže uz božićno vrijeme, s obzirom da je praktički neizvedivo kuće sustavno blagoslivljati tijekom cijele godine. Svaki biskup u svojoj biskupiji, u dogovoru sa svećenicima, nastoji blagoslov domova i obitelji organizirati na najbolji mogući način, ali općeg crkvenog propisa nema.
A treba li se i koliko plaćati blagoslov obitelji i doma?
Blagoslov se NE plaća, nikada, nikako i nipošto. Svećenici uzimaju darove od obitelji koji daju koliko mogu i žele. Mnogi misle da po Ugovorima između Republike Hrvatske i Svete Stolice svećenici dobivaju neku plaću. To nije točno i moramo ponovno to objasniti. Određeni financijski iznos država uplaćuje HBK, a taj se iznos onda, po određenom ključu, dijeli po biskupijama. Svaka župa živi gotovo isključivo od onoga što župniku daju vjernici. U svakoj biskupiji postoje i siromašnije župe kojima financijski pomaže biskupija.
Što se tiče samog obiteljskog dara svećeniku, najvažnije je znati da nije obavezan. Mi, svećenici, ne idemo u blagoslov pokupiti crkveni porez, zato i nije određen iznos. Župnik i inače može samo predložiti iznos za, primjerice, obnovu crkve. Svatko uvijek daje koliko može i koliko osjeća. Često, međutim, dobivamo “udovičin novčić”, od ljudi koji se i sami bore s neimaštinom. Kad im kažemo da ne moraju dati sada, najčešće inzistiraju da primimo pa nam pastoralna razboritost nalaže da ne odbijamo taj dar. Blagoslov se, međutim, nikako ne smije svesti na prikupljanje novca.
Postoji li “tarifa” za prvu pričest?
Tarife nema po taksovniku Zagrebačke crkvene pokrajine za pričest, a za krizmanika je određeno 100 kn, s time da je 70 kuna namijenjeno župi, a 30 se upućuje nadbiskupiji. U dogovoru s roditeljima, realne troškove, primjerice za tunike ili fotografiranje, treba pokriti. Ali ako se transparentno radi, ljudi to dobro prihvaćaju i rado daju. Uvjet za primanje sakramenata ne smije biti novac. Razboritost pak nalaže župniku da predloži razumnu cijenu, a roditeljima da je poštuju.
Što su točno kvatri i je li njihovo neobdržavanje grijeh?
Kvatri su nastali još u 4. stoljeću u Rimu kao posni dani i kao protuteža poganskim običajima. Kvatre su postavljene na početku svakoga godišnjeg doba i žele zazvati Božji blagoslov na svako godišnje doba, a vjernicima posvijestiti da svojim postom i molitvom zazivaju Božji blagoslov na sve što rade. S obzirom da manje živimo sa zemljom i od zemlje, u liturgijskoj obnovi nakon II. Vatikanskog sabora kvatre su izgubile, moglo bi se tako reći, na važnosti i više nisu kategorija grijeha. Propisani dani posta i nemrsa su samo Čista srijeda i Veliki petak. Sve drugo, tako i kvatre, su samo prijedlozi da bi čovjek u svoj život unio malo pokorničke discipline i tako napredovao u svom vjerskom životu. Recimo još to da Badnjak više nije zapovijedani post i nemrs. Mnogi se, međutim, pogotovo stariji vjernici, još uvijek toga drže. Onaj tko to želi i kome to zdravlje dopušta, neka posti.
Može li se jedna misa namijeniti istovremeno i za pokojnika i za živu osobu?
Vjernici često spominju misu zadušnicu, misleći na misu o obljetnici smrti. Misa zadušnica je samo prva misa za pokojnika, koja se najčešće slavi odmah nakon sprovoda. Međutim, u misu uz obljetnicu smrti može se uključiti i neku drugu, živu osobu. Naravno da dvije nakane mogu biti istovremeno. Misa za pokojnika tako može biti i uz vjenčanje.