Piše: o. Danijel Čolo, karmelićanin

Radosna otajstva

Radosna otajstva predočuju nam ozračje događaja utjelovljenja. Gabrijelov pozdrav Mariji i njihov dijalog svjedoče nam da je čitava povijest spasenja u Staromu savezu usmjerana prema ovomu događaju. Samim tim cijeli naš ljudski rod uključen je u Marijin fiat. Razmatrati Radosna otajstva znači ući u najdublje uzroke naše radosti. Marija nas uvodi u otajstvo kršćanske radosti. Podsjeća nas prije svega da je Božja poruka u njegovu Sina Radosna vijest i da je Riječ koja je tijelom postala jedini Spasitelj svijeta.

Koga si Djevice Elizabeti u pohode nosila

S kim je Marija mogla podijeliti tako veličanstven pohod kad ga ni njezin zaručnik, bez Božjega interventa, nije mogao razumjeti? Sada započinje moguće njezino odbacivanje. Isprepliću se čast i sramota, život i smrt. Ona je posve u Božjim rukama. Odlazi Elizabeti, ne samo da joj po običaju pomogne zbog visoke trudnoće. Elizabeta joj je i osoba od povjerenja. S obzirom i na svoju životnu priču, Elizabeta će razumjeti i osvijetliti Mariji što joj se zapravo dogodilo. Već sam Elizabetin pozdrav nam to svjedoči, a Marijin Veliča potvrđuje njezinu osobitu ulogu. I ovo otajstvo obavijeno je svetom tišinom i intimom. U svakomu kršćanskomu životu postoji jedno mjesto u kojoj Krist prebiva, mjesto gdje smo više svoji nego što mislimo. Tu naš Otkupitelj djeluje, preuzima naše biće, iz dana u dan čini nas sve više sličnijima sebi. Tu se događa da možemo poput Pavla reći, Ne živim više ja, nego u meni živi Krist (Gal 2, 20).

Svatko od nas ima svoje svijetle i tamne trenutke. Imam li i ja neku Elizabetu, tj. osobu od povjerenja kojemu mogu doći u pohod i podijeliti što mi se događa? Ako imam, je li ta osoba pouzdana? Zna li zadržati ono što joj se povjeri? Unatoč svoj težini može li mi se radovati što sam ju pohodio i bez obzira na sve da kaže blažen ti što povjerova jer će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina. Svatko od nas je od Gospodina i Gospodin želi da se On u nama ispunja. Znam li se tomu radovati ili na sva zvona prepričavam povjerene tajne?

U naravi je naše Djevice da kaže DA onima koji je trebaju. On je odmah tu kad joj kažemo da ju trebamo, donosi nam i predaje nas svomu Sinu. Krist je središte ali je skriven u sceni ovog otajstva kao što je to i većinom u našim životima. Marija se u ovoj desetici pokazuje kao prvi apostol, izražajni znak i stup Crkve u neprestanoj službi drugima. Uči nas da je kršćanska ljubav skrivena u malim djelima ljubavi. U hvalospjevu Veliča očituje nam Božje prioritete koji su očito u suprotnosti s izazovima ovoga svijeta. Kad nam se čini da život nije fer, važno je uočiti da naši putovi nisu uvijek i Božji. Zato povjerimo se Mariji i doživjet ćemo radost koju je i Ivan doživio u utrobi svoje Majke Elizabete.