O mnogim pitanjima koja si svakodnevno postavljamo o životu nakon života promišlja o. Arkadiusz Krasicki, CSSp, donedavni studentski kapelan u Osijeku koji sada predaje biblijske predmete na Teološko-katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru.

O vjenčanju anđela
(Lk 20, 27-38)

Puni smo pitanja kako će izgledati život nakon ovoga života. Svatko na svoj način pokušava dočarati ono što se ne može vidjeti u budućnosti koja se neizbježno nas tiče. Rijetki raspravljaju o uskrsnuću misleći da je samo Isus uskrsnuo i nitko drugi neće. Više sam puta čuo: „Hoću li vidjeti svoje drage na nebu?“ i „Hoćemo li se družiti kao prije?“. Ponekad nema odgovora na takva pitanja. Preostaje vjera i nada te čekanje u strpljivoj ljubavi na ono što nam je Bog obećao.

Anđeli su Božji poslanici, u njima je ime Božje.

Slušajući Isusa, možemo dobiti nekoliko odgovora. Vjenčaju li se anđeli na nebu? Ne! To nije moguće! Je li moguće da rađaju djecu? Ni to nije moguće. Imaju li anđeli krila i čupavu kosu? Možda i da, međutim, anđeli nemaju tijelo. Oni su čisti dusi. Nisu ljudi. Čovjek nakon smrti ne može postati anđeo jer je čovjek. U anđelima se nalazi Božje ime jer su njegovi poslanici. Prema tome, i mi ćemo na onom svijetu i o uskrsnuću biti slični anđelima. To znači da se nećemo ni udavati, ni ženiti, niti će se djeca rađati.

Na nebu će ljudi biti slični anđelima jer više neće čeznuti jedni za drugima. Tuga će nestati i preplavit će nas Božja prisutnost.

Biti sličan anđelima ne znači biti anđeo. Dok smo na zemlji, često se navezujemo jedni na druge. Trpimo zbog toga. Tužni smo. Svima je poznato to iskustvo. Sličnost anđelima bit će u tome da na nebu i o uskrsnuću nećemo više čeznuti jedno za drugim. Potpuno će nestati tuga i suze jer će nas preplaviti Božja prisutnost. Samo ćemo željeti biti s Isusom. Želja za Isusom bit će veća nego za mužem, ženom ili djetetom. Nitko više neće biti ljubomoran ni na nikoga. Takva je perspektiva neba.

Jeste li tužni zbog toga? Ne biste trebali biti tužni jer samo Bog je izvor istinske sreće. Pogledajte samo koliko ste se napatili zbog drugih.
Previše se držimo ovoga života. Odustao sam od svega, od obitelji i od kuće kako bih ljudima navijestio Božju riječ, živoga Boga. Nisam idealan, ali težim za svetom savršenošću. Vjerujem u život nakon ovog života i u uskrsnuće. Ponekad je teško uskladiti emocije ili isključiti neko dugme koje upravlja nevidljivom psihom. Čovjek do kraja ostane čovjekom.

Smrt sedmorice braće i njihove majke zbog vjere u uskrsnuće i život nakon smrti ulijeva u nas nadu. Mnogi nisu mogli povjerovati razlogu njihove vjere. Saduceji, koji su bili jako utjecajni u židovskom hramu, nisu vjerovali niti u anđele, niti u uskrsnuće. Potpuno su odbacivali i nadahnuće – djelovanje Duha Svetoga. Oni su presudili smrt Isusu. Bili su gori od farizeja. Željeli su se Isusu narugati i dokazati da život nakon smrti ne postoji, ne postoji ni uskrsnuće.

Njihova je kasta izumrla. Vjera u uskrsnuće je ostala. Isus je uskrsnuo i on nam je najviše o tome rekao. Dao nam je obećanje da ćemo živjeti poslije smrti i kada on dođe ponovno na svijet, svi ćemo uskrsnuti. Ne smijemo biti stanovnici groblja. To su ljudi koji samo kukaju i svima govore kako im je teško u životu. Nalik su na žene koje su donijele pomasti na Isusov grob. Te pomasti simboliziraju tugu, ali isto tako našu navezanost na druge, našu neodlučnost, tugu koja nas tako vuče u duhovnu propast. Ne smijemo ostati uz grob gledajući u ponor. Isus je naš lijek. On je uskrsnuće i život.