Puni smo pitanja kako će izgledati život nakon ovoga života. Više sam puta čuo: „Hoću li vidjeti svoje drage na nebu?“ i „Hoćemo li se družiti kao prije?“. Ponekad nema odgovora na takva pitanja. Preostaje vjera i nada te čekanje u strpljivoj ljubavi na ono što nam je Bog obećao.

"Tada mu netko iz mnoštva reče: 'Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu.' Nato mu on reče: 'Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?' I dometnu im: 'Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.' Kaza im i prispodobu: 'Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: ‘Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.’ I reče: ‘Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!’ Ali Bog mu reče: ‘Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?’ Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu." (Lk 12,13-21)

To je i naša dramatična situacija. Mnogi se osjećaju odbačeni. To se događa već od najmanjih nogu. Djeca odbacuju djecu. Mladi odbacuju svoje vršnjake, a odrasli, iako bi trebali biti zreli ljudi, odbacuju jedan drugoga. Biti odbačenim nije jednostavno. Poznajem ljude koji su psihički nastradali zbog odbačenosti od drugih. Najgori su ljudski jezici: ogovaranje i osuđivanje.

Marija nije zamolila Isusa da učini čudo. Znamenje - čudo u Kani Galilejskoj je prvo koje je učinio Isus. Marija nije rekla - Sinko nemaju više vina, molim te, promijeni… Dok je bio dječak, Isus nije kod kuće činio čudesa i mijenjao jednu vrstu tekućine u drugu: vino u vodu ili sok od naranče u sok od jabuka. Prema tome Marija nije znala što će Isus učiniti. Ona je samo vjerovala svome Sinu.