Povodom nedavnog ranjavanja migranta na području Tuhobića i pitanja uspijeva li Hrvatska štititi granicu, Trubić Macan je naglasila da smo, kao država, u nezahvalnoj poziciji: “Hrvatska se treba dokazivati i kao država koja je u svojoj nedavnoj prošlosti imala susret s krvavim sukobom i s izbjeglicama sa svoje strane, odnosno kao netko tko ima empatiju prema ljudima s takvom sudbinom. A istovremeno se kao kandidat za punopravno članstvo u Schengenu moramo dokazati da smo sposobni štititi ne samo svoje granice, nego i granice Europske Unije. Dodatnu težinu na to stavlja činjenica da su naše granice najveće vanjske granice Unije. Pokušavamo držati balans između jednog i drugog. To je jako težak posao, međutim, ono što smo za sada mogli čuti iz Bruxellesa, oni su prilično zadovoljni.”

Karlo Ressler

Prof. Cvrtila naglasio je da, po njegovom mišljenju, policija poduzima sve što je u njezinoj moći, s obzirom da nije nimalo lako čuvati 1000 km granice. Dodao je također da nije vjerojatan novi migrantski val iz Turske poput onoga iz 2015. Karlo Ressler je na pitanje o navodnom nehumanom postupanju hrvatske policije prema migrantima jasno naglasio: “Od početka ovih pojačanih migrantskih kretanja jasno je da je Hrvatska zauzela po meni normalan stav, utemeljen i na solidarnosti i otvorenosti, ali isto tako i na potrebi poštivanja zakona i prepoznavanja činjenice da nije dobro granice pokušavati prelaziti nezakonito, bez putnih isprava, kroz šumu i pod okriljem noći, nego da je prelazak granica dopušten i moguć samo na pravim graničnim prijelazima. Odabrali smo umjereni pristup, između dva ekstrema, odnosno između žice s jedne strane i nekih drugih političkih opcija koja bi željele da Europska Unija ima potpuno otvorene granice.”

Pitanje migranata i Schengena

Na pitanje pak kako riješiti migrantsku krizu, Cvrtila je podsjetio da među europskim zemljama postoje razlike, i političke i ideološke: “Kako zapravo rješavati taj problem? Na principima solidarnosti i humanosti ili gledati to možda u nekom ekonomskom ili sigurnosnom vidu? Upravo zbog svih razlika koje postoje unutar Europske Unije i zbog toga što je to danas pitanje sigurnosno, a ne samo ekonomsko ili humanitarno, ne očekujem da će Unija brzo pronaći rješenje. To za posljedicu ima vrlo ozbiljno upozorenje, prije svega nama koji smo na granici i koji će se s problemom prvi susretati iz dva velika razloga: prvi je taj što se događa veliki pokret ljudi prema europskom prostoru, a drugi što istočno od nas postoje nefunkcionalne države koje migrante jednostavno propuštaju, nadajući se da će ti ljudi, preko hrvatske granice, otići u Europsku Uniju i prestati biti njihov problem. E, to je zapravo jedan od izazova s kojima si mi sada suočavamo.”

Tea Trubić Macan

Govoreći o uvjetima za uključivanje u tzv. Schengenski prostor, Trubić Macan je podsjetila: “Da bismo ušli u Schengensku zonu, moramo zadovoljiti određene tehničke kriterije, što smo, prema izvješću Europske komisije, i učinili. To znači da moramo na zadovoljavajući način braniti vanjske granice Europske Unije, dijeliti podatke koje prikupljamo s ostalim institucijama Unije i Interpolom te na zadovoljavajući način ostvariti suradnju između zakonodavstva, carine i policije. Mi smo tu, očito, sve zadovoljili. Međutim, zanimljivo je, i to treba spomenuti, da je spomenuto izvješće došlo u jednoj neobičnoj fazi, između rada dva saziva Europske komisije.”

Jesu li džihadisti prijetnja?

Posljednja tema emisije bio je moguć i realan povratak džihadista iz arapskih država u Bosnu te njihova moguća prijetnja Hrvatskoj. Cvrtila je naglasio: “To nije toliko sigurnosni izazov za Republiku Hrvatsku, koliko za Bosnu i Hercegovinu. Oni se, nažalost, nemaju snage nositi s tim problemom. Ako čitate vijesti iz Bosne i Hercegovine, njihove institucije se ne mogu usuglasiti ni oko brojke džihadista, ima li ih 200, 260 ili 300, što samo pokazuje da ne funkcioniraju ni one institucije koje bi se trebale baviti tim problemom. Drugi problem je taj što imaju zakone, ali nemaju program deradikalizacije odnosno nikakve resocijalizacije u društvenu okolinu, a što je možda još važnije. Usporedimo li brojke iz Bosne i Hercegovine i nekih drugih europskih država, onda su to puno manje brojke, ali upravo u ovome dijelu nefunkcioniranja institucije i slabosti u provođenju određenih programa možemo vidjeti ne izravno sigurnosni izazov, nego eventualno zametak budućega sigurnosnog izazova. U principu, Republika Hrvatska ne bi trebalo posebno brinuti oko toga.”

Vlatko Cvrtila

Na izjavu francuskog predsjednika Macrona da je “BiH tempirana bomba u Europi”, Trubić Macan spomenula da je vrlo neobična i pomalo pretjerana. “Pitanje institucija u BiH postoji, ali do brojnih terorističkih napada došlo je uglavnom u zapadnim zemljama, čemu je uzrok nedostatak dobrih programa integracije islamista”, naglasila je Trubić Macan. Na istu temu Ressler je zaključio: “Možda to nije bio diplomatski rječnik francuskog predsjednika, međutim, mislim da su teze u biti potpuno točne. I točno je da takve opasnosti ne postoje samo unutar Bosne i Hercegovine nego za cijelu Europu. Ali posebno zabrinjava činjenica da u Bosni i Hercegovini ne funkcioniraju institucije. Vidjeli smo to i na ovom primjeru improviziranog kampa Vučjak. Naime, zbog unutarnje politizacije različitih razina tamošnje vlasti nije moguće učinkovito odgovoriti na probleme na koje je i inače teško pronaći odgovore. A u takvom okruženju to je posebno kompleksno pitanje.”