„Jako sam se bojala pitanja ‘zašto vjerujem’ toliko da sam izmolila krunicu prije našeg susreta da mi Bog stavi riječi u usta onako kao što je Mojsiju stavio da se ne boji i da govori ono što mu je zaista na srcu.” Istaknula je to za HKM glazbenica Ivana Lulić iz sastava “Auguste”, stručnjakinja za marketing. Ova bivša virovitička framašica, danas sa zagrebačkom adresom, ističe kako zapravo i ne zna odgovor na to naše pitanje.

„Ne znam objasniti zašto vjerujem. Jednostavno, kroz život sam se našla u toliko situacija da mi je ono postalo prirodno, pogotovo u trenucima u kojima se ne mogu osloniti na svoje vlastite snage – ma koliko god bila pametna, uspješna, hrabra – jer uvijek postoji ono nešto gdje se moram poniziti i prepustiti nekome drugome u ruke.”

Zapravo, tako sam i otkrila – priznaje dalje Lulić – da je Bog u mome životu taj Netko kome se prepuštam i onda kada me je najviše strah. Pustim neka me vodi i postajem ‘njegove’ oči, ‘njegove’ uši kao i govorim ono što On želi, te tako postajem njegova u svijetu. I tada zajedno svijetlimo.

Članica ‘Augusta’ također priznaje da se godinama opirala molitvi krunice i to zato što je nije razumjela. Tek je nedavno otkrila da je tu svoju bojazan spram nje povezivala s onime što je u prošlosti vezala za neke događaje koji joj nisu bili dragi.

Naime, prije manje od dvije godine je otkrila snagu krunice jer svako jutro ju je molila dok je hodala uzduž 500 kilometara hodočašća ‘Santiago de Compostela’ u Španjolskoj. Krunica je bila ta s kojom je Ivana započinjala dan. Bio je to razgovor s Bogom. Prvo kroz krunicu, a kasnije kroz druge molitve.

„Kada vjerujemo – i to svi govore s iskustvom živoga Boga – imamo redovito u intervalima i uspone i padove. Imala sam nekoliko tih prijelomnih trenutaka kada je moja vjera zablistala i imala sam te trenutke kada sam padala i kada sam se udaljavala.”

Svaka situacija u kojoj se nađem, u njoj uvijek vidim što je iza toga, čini mi se kao da mi je Bog malo više otvorio oči

Jedan od takvih blistavih trenutaka dogodio se sugovornici HKR-ove emisije ‘Zašto vjerujem’ upravo na Caminu. Sada je u fazi kada misli da bi joj se teško što moglo dogoditi s čime bi zaboravila sve što je doživjela na tom putu. Mi ljudi smo takvi kada nešto ne iskusimo, možemo mi sve lijepo logički shvatiti, možemo i pokušati razumjeti, ali tek kad osjetimo u svome tijelu, kroz svoje biće, to iskustvo onda zauvijek ostaje.

„I meni se to dogodilo na Caminu. Tamo sam shvatila kolio sam slaba i ovisna o Bogu.” 

Stoga je poručila: “Bog može biti velik u mom životu, ako mu dopustim, a meni više ne može proći dan da se ne sjetim toga. Znači, svaka situacija u kojoj se nađem, u njoj uvijek vidim što je iza toga. Čini mi se kao da mi je Bog malo više otvorio oči, kao da su mi pale one ljuske koje sam prije imala, ma koliko god sam se bila trudila vjerovati i koliko god sam se bila trudila imati Boga u životu. Tek kad sam ga osjetila na Caminu shvatila sam da više ne mogu bez Gospodina”, posvjedočila nam je Ivana Lulić iz “Augusta“.