Autorica knjige je Roberta Kljenak, mlada Osječanka, kći dragovoljca Domovinskog rata. U knjizi se imenom i prezimenom donosi priča 91 heroja, a među njima se osim branitelja, nalaze i logoraši, silovane žene, djeca nestalih i poginulih branitelja, vojska, policija te invalidi. Namjera autorice je da knjiga postane dio obrazovnog sustava u Republici Hrvatskoj kako bi generacije koje stasaju znale tko je obranio Hrvatsku.
Roberta Kljenak rođena je 1989. godine u Osijeku. Završila je Poljoprivredni fakultet u Osijeku, a godine 2016. zakoračila je novinarstvo. Ove godine objavljena je njezina knjiga ‘Oteti od zaborava – 91 heroj Domovinskog rata’.
U vrijeme Domovinskog rata bili ste dijete od tri godine. Što Vas je motiviralo da napišete knjigu o herojima Domovinskog rata?
Knjiga ‘Oteti od zaborava – 91 heroj Domovinskog rata’ je memorijalna spomen-knjiga naših heroja koji su za vrijeme agresije branili i obranili našu Hrvatsku. Prije dvije godine radila sam kao poljoprivredna novinarka i jedan hrvatski gospodarstvenik, koji je i branitelj, rekao mi je da se osjeća neprihvaćenim, odbačenim i nevoljenim od strane društva. I sama sam kći preminulog hrvatskog dragovoljca, koji je u mojoj desetoj godini izgubio životnu bitku od posljedica Domovinskog rata i ranjavanja koja je pretrpio na pad Ernestinova. Tako sam odlučila prestati pisati o poljoprivredi i okrenula sam se pisanju o herojima Domovinskog rata. Primijetila sam da uopće nema knjiga koje imenuju heroje Domovinskog rata i daju im odličja. Htjela sam napraviti knjigu za koju se nadam da će jednoga dana ući u obrazovni sustav kako bi djeca imenom i prezimenom znala tko je i pod koju cijenu branio i obranio našu domovinu.
Na koji način ste prikupili materijal za knjigu?
U jednoj godini obišla sam više od 250 hrvatskih branitelja i izabrala sam 91 osobu, a birala sam ih po težini slučaja, a knjiga se zove simbolično 91 heroj. Sljedeće godine planiram izdati nastavak koji će se zvati 92 heroja i tako sve do 95 u spomen na Oluju. U knjizi su dragovoljci, branitelji, pripadnici policije, specijalne policije Hrvatskih obrambenih snaga, silovane žene, djeca, majke, braća i sestre poginulih, umrlih i nestalih hrvatskih branitelja, ratni invalidi, logoraši, branitelji koji su napravili suicid… Knjigom želim oteti naše heroje od zaborava i staviti ih na mjesto koje im pripada, odnosno staviti ih u školsku lektiru jer danas djeca ne znaju nabrojiti ni pet sudionika Domovinskoga rata po imenu i prezimenu.
To ne govorite tek tako, nego ste proveli i istraživanje koje je to dokazalo?
Tako je. Ove godine sam obišla 20 razreda u dvije osnovne škole i na učenicima od 5. do 8. razreda sam provela statističko istraživanje. Ispitivala sam poznaju li heroje Domovinskoga rata? Znaju li ih nabrojiti imenom i prezimenom? Zanima li ih ta tema? Uče li o tome u školi i žele li o tome učiti? Dobila sam relevantne pokazatelje koji će mi svakako biti smjernica i za dalje.
Na koji način su opisani heroji u knjizi?
Sa svakim od sudionika u knjizi razgovarala sam osobno. Razgovor je trajao dva do pet sati, a pri tome sam pratila govor tijela i reakcije na svako pitanje. Reakcije su bile prirodne, a govor tijela pokazivao je da i dan danas teško doživljavaju ono što su preživjeli. Svakome sam posvetila nekoliko stranica i jednu priču kojoj nisam ništa nadodala ni oduzela. Sve napisano je baš onako kako je bilo. Preporučila bih svakome da pročita knjigu i upozna naše heroje. Neki od njih, nažalost su i umrli i nisu dočekali objavljivanje knjige.
Kako su reagirali naši heroji kad su čuli da će završiti u knjizi?
Bilo im je izuzetno drago. Rekli su mi da to što sam ja napravila za njih, nije napravio nitko. Neki od njih bili su i kod psihijatara i kod psihologa i rekli su mi da nikad nisu s nekim drugim vodili tako detaljan i iscrpan razgovor kao sa mnom. Išla sam u svaki detalj i ispitivala sam ih sve što me je zanimalo i oni su bili spremni davati odgovore na ta određena pitanja. Bili su vrlo iskreni.
Tko Vam je objavio knjigu u vremenu nesklonom herojima?
Prošle godine pokrenula sam Udrugu heroja obrambenog Domovinskog rata i Udruga je objavila knjigu. Nisam htjela ići preko izdavača jer ne želim da netko drugi ima autorska prava na ono što sam napravila, a s druge strane želim da istina iziđe onakva kakva je bez oduzimanja, nadodavanja i korigiranja.
Za čitatelje Hrvatske katoličke mreže, uz dopuštenje autorice, donosimo ulomak iz Uvoda knjige ‘Oteti od zaborava – 91 heroj Domovinskog rata’:
Poslije teškoga obrambenoga i oslobodilačkoga Domovinskoga rata, kad u mnogim srcima nije ostalo ni zrna nade za sreću, jer nisu znala gdje su njihovi najmiliji ili su ih onako, bez oprosta, sahranili, u neovisnu, tek obranjenu domovinu Hrvatsku, doselila se novost koja se i danas u vrijeme kada cijeli svijet šuti, prepričava od dvorišta do dvorišta. Priča je to o herojskoj populaciji koja se zbog posljedica Domovinskoga rata oprašta od svojih najmilijih. Uz pomoć su Svevišnjega Gospodina preživjeli pakao rata, formirali obitelji i svoje živote, ali su ih sustigle posljedice ratnih strahota. Posljedice zbog kojih umiru. Bolest nema kalendar. Javlja se u raznim oblicima i dugi niz godina nakon proživljenoga stresa. Nitko od junaka koji su sudjelovali u izravnom otporu agresoru, nije iz Domovinskoga rata izašao isti, kakav je u njega ušao. Nitko nije izišao bez posljedica. Zasigurno se, kada govorimo o pobolu hrvatskih junaka, bojni otrovi ne mogu isključiti, kao niti streljivo koje je korišteno protiv njih, te hrana koja je možda i trovana, uz nepovoljne uvjete života u kojima su se neprijatelji najsnažnijom žestinom obrušili na Majku Hrvatsku.
Suočavamo se s velikom medijskom indoktrinacijom koja mrvi istinu o Domovinskome ratu. Mnoštvo od laži pravi istinu, a od istine – laž. Na nama je da se protiv takve nepravde, zla i svega onoga što ne dolazi od Boga borimo, jer, ako izgubimo vjeru, izgubili smo sve. Ljudi se i danas, u Domovini koja je krvlju stvorena, bore za život. Brojne obitelji jedva preživljavaju. Svaka je osoba koja stvara i prehranjuje svoju obitelj u našoj Domovini heroj koji se bori protiv demografskog sloma i za očuvanje nacionalnog identiteta, a upravo zbog svih onih koji su pali u borbi za samostalnost, ne smijemo dopustiti da izgubimo svoju vjeru i identitet, jer ako to nemamo imamo praznu državu. Hrvatska može, mora i zaslužuje puno bolje i više!
Ne smijemo biti zadovoljni razjedinjenošću hrvatskoga naroda. Ne smijemo biti zadovoljni što nam hrvatska pamet i mladost napuštaju Domovinu. Nikada ne smijemo zanijekati poginule hrvatske junake, niti se stidjeti hrvatske svete zemlje za koju su mnogi dali svoje živote. Moramo živjeti one koji su dali živote za našu slobodu! Kad bismo samo tako pokušali živjeti, Hrvatska bi danas slavila blagostanje.
Prijatelji moji dragi, neka ono što su dali hrvatski junaci za samostalnu Domovinu Hrvatsku bude putokaz svima onima koji kažu da u našoj svetoj Domovini nema budućnosti. Neka se sjete, samo, kada krenu u negativno razmišljanje, bukete cjelokupne povijesti uručene svim hrvatskim majkama. Naše Domovine. Domovinskoga rata. Obrambenoga. Oslobodilačkoga koji se zaboraviti niti smije, niti hoće, niti može.