Odlomci evanđelja neprestano nas pozivaju na budnost i na čekanje. Sigurno, nikad nećemo moći u svom životu predvidjeti sve događaje i spremno dočekati sve što nam dođe. Ritam života je takav da nas mnogo toga iznenađuje budući da ne ovisi o našoj slobodi ni o našem izboru. Događa se da nas događaji naprosto zaskoče. Takva iznenađenja mogu biti ugodna ili neugodna.

Na kraju dana dogodit će se i naš konačni susret s uskrslim Kristom. Čeka nas to iznenađenje. Čeka nas već sada u osobnoj neizvjesnosti o času naše vlastite smrti i načinu na koji će se ona dogoditi; čeka nas u nepoznavanju tijeka vremena i budućnosti svijeta. Čovjek je u svojoj osobnoj usmjerenosti okrenut prema vječnom životu, a i sve stvoreno čeka svoju preobrazbu, svako rađanje događa se u boli i patnji.

Zato Isus govori o strahotama tih dana, predstavlja nam ih u slikama koje zastrašuju. No one nas ne žele zastrašiti, nego nas žele potaknuti na budno čekanje.

Svi mi provodimo velik dio budnog života u čekanju. To je često nervozno i nestrpljivo čekanje na red u trgovinama, uredima, bankama i ambulantama, čekanje na tramvaj ili autobus, čekanje da završi neko predavanje ili propovijed, čekanje da prođe neki ispit, glavobolja ili slično. Katkad je ono povezano s nekom nadom: čekamo da netko primijeti naš znak pažnje, da dođe do povećanje penzije, da se pojavi poštar sa željenim pismom.

Često su tu prisutni strah i strepnja: hoće li doći novo povećanje cijena, hoće li doći još gori dani, hoće li se ponoviti strahote rata. Sva čekanja protkana su i popraćena najrazličitijim osjećajima.

I Isus će doći. Želi da ga dočekamo i poziva nas na budnost. Hoće li to biti protkano strahom i željom da se susret s njim što više odgodi, ili će ono biti prožeto čežnjom i ljubavlju?

I sam govori o tome u dvije slike (Mt 24, 43; 25, 15): naše čekanje može biti nemirno bdjenje domaćina u strahu da mu tat ne pokrade kuću i sve u njoj, a može biti i radosnim nemirom prožeto iščekivanje zaručnice da dođe njen zaručnik. U ovom posljednjem slučaju riječ je o iščekivanju ljubavi. U takvom iščekivanju drugi Isusov dolazak postaje svrhom i ciljem svega našega životnog nastojanja i svih nadanja.

Ljubav pripravlja put do srca i omogućuje jedinstven susret, pred kojim više nećemo strepiti nego ćemo mu se radovati. Tada će završetak našeg ovozemaljskog života i dovršenje povijesti biti zapravo susret u ljubavi i radosti za svu vječnost.

Gornji tekst je izvadak iz knjige fra Zvjezdana Linića Riječ za dobar dan. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige vrijedi isključivo za portal hkm.hr. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.