Gospodin nas je sve pozvao da svjedočimo ako smo imali iskustvo sa živim Bogom kako bi svjedočili da Bog stvarno postoji i to je jako bitno; probuditi vjeru u ljudima, istaknuo je za radijsku emisiju ‘Zašto vjerujem’ Hrvatske katoličke mreže (HKM) nogometni menadžer Kristijan Lopac, inače i direktor Turističke zajednice otoka Silbe.

„Bog je živ i Bog je ljubav. I zato moramo biti mi ti koji to prenosimo drugim ljudima, kaže HKR-ov sugovornik koji je zadnje vrijeme imao priliku diljem zemlje u različitim zajednicama doživjeti da se pozvani odazivaju i svjedoče.

Koliko je velika predrasuda da se jako teško može dašak vjere u živoga Boga probiti u nogometaške svlačionice? – upitali smo na što je Lopac odgovorio: „Mislim da je to jedna tematika koja je ukupno jako teška jer živimo u jednome materijalističkom svijetu, svijetu gdje Bog nije prisutan.”

Ta Božja providnost je nešto predivno, moramo se jednostavno predati jer Gospodin je toliko providan, On je toliko dobar

No, mi moramo biti ti koji svjedoče, pogotovo među nogometašima kojima sa raznih strana dolaze razne napasti. To je – opisao ga je ovaj naš povratnik iz Berlina u Njemačkoj – jedan svijet pun kušnje i svega za što bi se reklo da je tu čovjek daleko od Stvoritelja.

Ali ipak, Gospodin se želi proslaviti kroz razne strukture u Hrvatskoj; sportu ali i politici, umjetnosti, rekao je Lopac pod dojmom svojih tolikih mnogih i novih poznanstava s ljudima koji su u našoj zemlji čvrsto prigrlili svoju vjeru.

Svatko ima svoje područje i moramo tu biti ‘svjetlost’ u svijetu i ‘sol’. Naš je poziv – smatra on – učiniti da i drugi dođu bliže što je i pokazao Isus kada je rekao da neće ostaviti onu jednu izgubljenu ovcu zbog njih 99 koje su bile na sigurnome.

„On je išao boriti se za nju, spasiti je i tako moramo mi – biti u svim strukturama, tako u nogometu te igračima približiti Gospodina i pokazati koja je stvarna istina”, govori ovaj negdašnji menadžer našeg Dine Drpića, te poslovni suradnik, ali i prijatelj jednog nogometaša poput Ivana Močinića ili trenera Gorana Granića.

Rodio se u Berlinu, igrao Drugu njemačku ligu i bio je jako dobar s braćom Kovač, Nikom i Robertom. No, priznaje, tada je još bio tradicionalni vjernik i nije dovoljno sve razumio kao što danas spoznaje.

Prisjetio se: Prije nego što se obratio, Kristijanov život je bio jako težak.

„Živio sam u krivome duhu. Bilo mi je jedino važno u svojoj oholosti zaraditi jako puno novca, biti moćan i biti najbolji menadžer. Jako puno kušnje i patnje je bilo u tome i nisam pronalazio u svemu nikakvo zadovoljstvo.”

Završio sam s tom pričom, živio sam u krivome duhu i to nije bio Božji plan.

Tako inače funkcionira nogometni svijet u kojem se sportašima sve nudi na dlanu – novac, cure, bludnost, ovisnosti, kocka…

Teško je tako živjeti, pogotovo za vjernika. Nije lako biti vjeran Bogu jer te napadaju razni duhovi i jako je teško opstati, biti normalan, a ako je bio netko normalan, to su bili sveci, priznaje ovaj mladić koji je svoj prvi posao pokrenuo s 19 godina i imao u jednom trenutku oko 300 zaposlenika.

Na putu obraćenja Kristijana Lopca vrlo važnu ulogu je odigrao sveti Franjo. Želio je i prekinuti ovaj svoj naizgled previše uspješan posao.

„Ja sam bio završio s tom pričom, živio sam u krivome duhu i to nije bio Božji plan. Odlučio sam to prekinuti u korijenu.”

Dino Drpić i Kristijan Lopac

I kada je doživio da je stvarno Gospodin živ, da je prisutan i “želi i traži nešto od mene, onda sam počeo biti ustrajan, moliti se Gospodinu i baš prije jedno pola godine pred Presvetim Oltarskim Sakramentom primio sam Božju riječ.”

Ona je glasila da se „opet trebam brinuti za nogometaše, samo ne kao prije, nego njih približavati Gospodinu, s njima moliti, imati zagovorni tim za njih, jer ako spasimo jednu malu dušu, onda smo učinili jako puno. Tako da je sada moja misija, moje novo poslanje u životu, približavati nogometaše Gospodinu”.

Stoga HKM-ov gost svakodnevno moli s igračima, a Bog je toliko dobar i toliko velik – tvrdi – „da nam je nakon pola godine poslao baš one koji igraju u Premier ligi, u Škotskoj, u hrvatskim top ligama”.

„Ne da smo mi tražili nego ih je baš Gospodin poslao. Ta Božja providnost je nešto predivno. Moramo se jednostavno predati jer Gospodinu je toliko providan, On je toliko dobar.”

„Uopće ne znamo kakav je taj predivan Božji plan, te kad počnemo osluškivati što Bog od nas zapravo traži, što trebamo napraviti, toliki je to blagoslov, nešto predivno, i zato je ovaj život tek počeo meni dobivati svoj smisao”, kaže Kristijan Lopac koji je u emisiji ‘Zašto vjerujem’ još rekao:

U kakvom velikom obiteljskom križu mu se očitovao Bog ljubavi? Zbog čega vjeruje u providnost, a ne slučaj? Gdje na Silbi voli moliti krunicu? Nakon koliko godina se ponovno ispovjedio i kakvu braću i sestre Gospodin danas daje Kristijanu Lopcu, nogometnom menadžeru?

Čitav razgovor je priložen u nastavku :