Sisačka biskupija osnovana je u prvim stoljećima kršćanstva i jedna je od najstarijih na području današnje Hrvatske. Iako nije poznato kada je osnovana, niti kakva je bila prva kršćanska zajednica u rimskoj Sisciji (kako se Sisak zvao u to vrijeme), brojni ostaci materijalne kulture svjedoče o živoj kršćanskoj zajednici; muzeji u Sisku, Zagrebu, Budimpešti i Beču čuvaju natpise, sarkofage, lampice, nakit, novac i druge predmete s kršćanskim simbolima.

Nema sumnje kako je Sisak kroz čitavo antičko i ranosrednjovjekovno razdoblje bio glavno središte šire regije i istovremeno sjedište biskupije. Tek novi politički odnosi i širenje mađarske dinastije Arpadovića, doprinose stvaranju Zagreba kao novog sjedišta političke i crkvene vlasti; a tada nestaje drevna Sisačka biskupija.

Sisačka biskupija ponovno se spominje kao naslovna biskupija 22. svibnja 1999. kad je mons. dr. sc. Nikola Eterović imenovan naslovnim nadbiskupom Siska. Taj je naslov nosio deset godina, do 30. studenoga 2009.

Papa Benedikt XVI. je bulom “Antiquam fidem” s nadnevkom 5. prosinca 2009.godine ponovno uspostavio Sisačku biskupiju, a mons. dr. sc. Vladu Košića imenovao je njezinim biskupom.

Sisačka biskupije ustoličena je 6. veljače 2010. godine kada je održano svečano misno slavlje. Tom je prilikom u biskupsku službu mons. Košića uveo zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, predajući mu pastirski štap – simbol pastirske brige za vjernike, te katedru – simbol učiteljske službe.

Tekst bule “Antiquam fidem”

BENEDIKT BISKUP SLUGA SLUGU BOŽJIH na trajni spomen. Imajući pred očima drevnu vjeru u Krista, pravog Boga i pravog čovjeka, koju su u narodu onoga kraja uvijek živu revno ispovijedali biskupi i vjernici, rado smo prihvatili molbu časnoga našeg brata, kardinala Svete Rimske Crkve, Josipa Bozanića, nadbiskupa zagrebačkog, koji je u brizi za veće duhovno dobro povjerenih mu vjernika zamolio da se odvajanjem dijela njegova područja osnuje nova biskupija. Stoga smo, dobivši pozitivno mišljenje časnoga brata Marija Roberta Cassarija, naslovnoga truentinskog nadbiskupa i apostolskog nuncija u Hrvatskoj, kao i mišljenje Kongregacije za biskupe, odlučili sljedeće:

Puninom Naše apostolske vlasti, odvajamo od Zagrebačke nadbiskupije cjelovito područje sljedećih dekanata: Sisačkog, Glinsko-petrinjskog, Dubičko-kostajničkog, Ivanić-gradskog, Kutinskog i Pokupsko-vukomeričkog; zatim župe: Pešćenica i Veleševec (iz Velikogoričko-odranskog dekanata), Vojnić (iz Dugoreško-mrežničkog dekanata), Vrtlinska (iz Čazmanskog dekanata) i Oborovo (iz Dugoselskog dekanata), te od tako izdvojenog područja osnivamo novu biskupiju koja se ima zvati Sisačkom.

Određujemo da njezino sjedište bude u gradu Sisku, a župnu crkvu u tom gradu, posvećenu Bogu u čast Uzvišenja Svetog Križa, uzdižemo na stupanj i dostojanstvo katedralne crkve. Određujemo da ta nova biskupijska zajednica bude sufraganska Metropolijskoj Crkvi Zagrebačkoj, a njezin biskup od sada podvrgnut metropolitskom pravu nadbiskupa te Metropolijske Crkve. Ostalo neka se uredi prema odredbama kanonskog prava. Za provedbu ovih naših naloga određujemo već spomenutog časnoga brata Marija Roberta Cassarija, dajući mu sve potrebne i odgovarajuće ovlasti, kao i ovlast da za izvršenje rečenoga subdelegira bilo kojeg služitelja u crkvenom dostojanstvu, uz obvezu da Kongregaciji za biskupe pošalje vjerodostojan primjerak akta o provedbi navedenoga.

Naposljetku zapovijedamo da se ova Naša Konstitucija poštuje, kako sada tako i ubuduće, a sve što bi joj se protivilo nema nikakva učinka.

Dano u Rimu, pri Svetom Petru, petoga dana mjeseca prosinca, godine Gospodnje 2009., pete godine Našega Pontifkata.

Papa Benedikt XVI.