"Moji koraci su drugačiji kada odlazim napraviti nešto za udrugu Kap dobrote. Sve što radim daje tijelu i duši polet koji dolazi s neba i sa zemlje. To nije napor kad znam da radim bez ikakvog interesa za brata čovjeka, ali uvijek imajući na umu da sam ja, kao i svi mi, u jednom trenutku života tražio pomoć od poznatih i/ili nepoznatih ljudi. Mi ćemo u jednom trenutku, danas ili sutra za svoje potrebe tražiti pomoć. Onda smo i dužni pomoć pružati onima kojima je ona potrebna te pritom smatrati i ponašati se kao da ne činimo nešto posebno, nego vraćamo svoj dug", rekao je volonter udruge "Kap dobrote" Vinko Franković.
U emisiji Hrvatskog katoličkog radija Na valovima dobrote gostovao je volonter i dopredsjednik Katoličke udruge Kap dobrote Vinko Franković, dragovoljac Domovinskog rata koji slobodno vrijeme provodi sa starijim i nemoćnim osobama.
Jesen već tjednima uprisutnjuje svoje boje dok ljudi završavaju poslove oko svojih domova u iščekivanju zime. Volonter Kapi dobrote Vinko nastoji zagrijati ljudska srca i na taj način ih pripremiti za zimu koja dolazi.
“Radim s ljudima koji su sami, napušteni ili bez ikoga. Pomažem im tako da ih posjećujem, s njima razgovaram, idem u kupovinu prehrambenih proizvoda, cijepam drva ili obavljam neke druge poslove”, rekao je dopredsjednik Udruge.
Koliko njegovom štićeniku Dejanu Miladjevu znače njegovi spontani posjeti i razgovori, daje nam naznaku činjenica da je Dejan na svoja ulazna vrata postavio malu bilježnicu u koju Vinko može zapisati poruku koju će on kasnije, ako nije bio doma u tom trenutku, radosno pročitati.
“Taj notes je Dejanova pametna dosjetka. Prošli tjedan naišao sam na prazan stan te sam u bilježnici ostavio upit treba li mu drva. Kad sam sljedeći put došao na njegova vrata, što činim na tjednoj bazi, čekao me potvrdni odgovor”, rekao je Vinko.
Dejan Miladjev korisnik je usluga koje pruža udruga Kap dobrote. Jednom tjedno vrijeme provodi vrijeme s Vinkom u razgovoru, šetnji ili poslovima oko kuće. Vrijeme kad nema društvo najrađe provodi čitajući knjige, jer tada ne misli na činjenicu da je sam.
“Imam sestru u Australiji koju nisam vidio niti čuo godinama, nismo se dobro slagali i otišla je bez pozdrava. Pisao sam joj pisma, tražio oprost, no odgovora nema ni danas. Volim svoju sestru Sandicu, nedostaje mi i volio bih ju vidjeti. Imam i sina koji živi u Švicarskoj no ne želi čuti za svog oca. Kad mi Vinko dođe osjećam se kao da mi je došao rođeni brat, jer se njemu mogu povjeriti i s njim mogu razgovarati”, kazao je Dejan i dodao da mu mnogo znači kad mu netko dođe u posjetu i pita ga kako je ili ga pozdravi.
Život ovom prijatelju Udruge znatno otežava vlaga u stanu u kojem živi. No to nije jedini problem koji njegova svakodnevica nosi, tu je i neimaština zbog koje si ne može priuštiti odjeću, obuću i drva za zimu. Unatoč svemu naglašava da je iznimno sretan čovjek zato što ima krov nad glavom.
“Udruga Kap dobrote sada je moja obitelj. Malo je ljudi koje ne poznajete kao rođenog brata ili sestru, a da bi vam pružili ovoliko topline i ljubavi. Vrijeme rado provodim kod Misionarki ljubavi u Jukićevoj, u razgovoru i druženju. Stoga mogu reći da je za mene dobrota kad čovjek pomaže čovjeku koji je izgubljen i ne zna kako i kuda dalje”, poručio je Dejan.
Priliku da pokaže kako je ljubav koja se daje nesebična, Vinko Franković pronalazi upravo u prijateljevanju s izgubljenima, nemoćnima i starijima. Iako u radnom odnosu, nakon posla pronalazi vremena i volje da se daruje u cijelosti onima koji imaju manje od njega. Pritom ne gleda kako bi on u životu mogao imati više.
“Kada odlazim napraviti nešto za udrugu Kap dobrote moji koraci su drugačiji. Sve što radim daje tijelu i duši polet koji dolazi s neba i sa zemlje. To nije napor kad znam da radim bez ikakvog interesa za brata čovjeka, ali uvijek imajući na umu da sam ja, kao i svi mi, u jednom trenutku života tražio pomoć od poznatih i/ili nepoznatih ljudi. Mi ćemo u jednom trenutku, danas ili sutra za svoje potrebe tražiti pomoć. Onda smo i dužni pomoć pružati onima kojima je ona potrebna te pritom smatrati i ponašati se kao da ne činimo nešto posebno, nego vraćamo svoj dug”, naglasio je dopredsjednik udruge Kap dobrote.
Vinko dobrotu vidi u jednostavnim stvarima poput posjete i razgovora sa starijim i nemoćnim osobama, a smatra ju najljepšim darom od Boga.
“Svi smo u životu upoznali različite ljude koje možda želimo zaboraviti ili ne želimo ponovno sresti. Neke ljude ne zaboravljamo, ali ih se rijetko sjetimo. Međutim, postoje ljudi koje ne želimo zaboraviti, ljudi koji su nam pomogli kad nam je pomoć bila najpotrebnija. U tom smislu je pomoć potrebitom najljepši oblik dobrote koju čovjek na ovom svijetu može napraviti”, zaključio je Vinko.