Misijsku nedjelju, dan molitve i promicanja misija, koja se tradicionalno slavi predzadnju nedjelju listopada, pa tako i danas, u crkveni kalendar uveo je papa Pio XI., a ovogodišnji listopad papa Franjo proglasio je Izvanrednim mjesecom misija u povodu 100. obljetnice apostolskog pisma „Maximum illud“ pape Benedikta XV. Podsjetimo se što sve Izvanredni misijski mjesec pod geslom „Kršteni i poslani – Kristova Crkva u misiji u svijetu“ znači, čemu poziva čovjeka i koliko je povezan s temeljnim naukom Katoličke Crkve.
Misijsku nedjelju koja se tradicionalno slavi predzadnju nedjelju listopada, pa tako i danas, u crkveni kalendar uveo je papa Pio XI. 1926. Ona je dan molitve i promicanja misija, a vjernici su pozvani da pomažu i dobrovoljnim novčanim prilozima. Misije pomažu onima najpotrebitijima, ljudima u najsiromašnijim zemljama svijeta. Na Drugom vatikanskom saboru (1962. – 1965.) donesen je Dekret o misijskoj djelatnosti Crkve „Ad gentes“ koji traži da misionari navješćuju evanđelje vodeći računa o kulturi pojedinih naroda te da evanđelje nakalamljuju na klice dobra i istine koje je Bog posijao u dotični narod i prije dolaska kršćanstva među njegove pripadnike.
Misije pomažu onima najpotrebitijima i onima u najsiromašnijim zemljama svijeta.
Ovogodišnji listopad papa Franjo proglasio je Izvanrednim mjesecom misija u povodu 100. obljetnice apostolskog pisma „Maximum illud“ kojim je 1919. papa Benedikt XV. htio dati novi poticaj za misijsku djelatnost Crkve i u kojoj je definirao principe i prioritete katoličkih misija ad gentes za razdoblje koje traje sve do danas. Na službenim stranicama misijskog mjeseca Extraordinary Missionary Month October 2019 objavljen je i službeni video:
Podsjetimo što sve Izvanredni misijski mjesec pod geslom „Kršteni i poslani – Kristova Crkva u misiji u svijetu“ znači, čemu poziva i koliko je povezan s temeljnim naukom Katoličke Crkve.
„Draga braćo i sestre, od čitave sam Crkve zatražio da u mjesecu listopadu 2019. živi izvanredno razdoblje misijskog djelovanja u spomen na stotu godišnjicu apostolskog pisma ‘Maximum illud’ pape Benedikta XV. (30. studenog 1919.). Proročka dalekovidnost njegova apostolskog prijedloga potvrdila mi je koliko je i danas važno obnoviti misijsko djelovanje Crkve te podvrći sudu, kroz prizmu evanđelja, njezino poslanje naviještanja evanđelja i donošenja svijetu spasenje Isusa Krista, umrlog i uskrslog“, naveo je u papa Franjo u svojoj lipanjskoj poruci za Svjetski dan misija 2019. „Crkva je u misiji u svijetu: vjera u Isusa Krista daje nam vidjeti sve stvari u pravome svjetlu omogućujući nam da promatramo svijet Božjim očima i srcem“, rekao je također u pismu te napomenuo kako se jedna zapovijed izravno tiče svakog čovjeka: „ja sam uvijek misija; ti si uvijek misija; svaki je krštenik i svaka krštenica misija.“
Još u rujnu, tijekom svojeg pohoda Africi, papa Franjo je na misi na Madagaskaru naglasio da kršćanin ne može stajati sklopljenih ruku pred siromaštvom i bijedom te da veliki broj ljudi trpi jer su lišeni svega. „To nije u Božjem planu“, rekao je Papa.
Po otvaranju Izvanrednog misijskog mjeseca, 1. listopada na spomendan zaštitinice Misija svete Terezije od Djeteta Isusa, papa Franjo objavio je i video poruku molitvene nakane za listopad naslovljenju „Neka dah Duha Svetoga potiče novo misionarsko proljeće u Crkvi“. „Danas je potreban novi poticaj misionarskom djelovanju Crkve da bi se suočio s izazovom naviještanja Isusa i njegove smrti i uskrsnuća. Dosegnuće perifernih područja – ljudskih, kulturnih i religijskih okruženja još uvijek stranih evanđelju: to je ono što nazivamo ‘missio ad gentes’. Moramo se također sjetiti da je molitva srce misije Crkve. U ovom “izvanrednom razdoblju misionarskog djelovanja”, molimo se neka Duh Sveti izrodi novo misionarsko ‘proljeće’ za sve one koji su kršteni i poslani od Crkve Kristove“, poručio je Papa u videu.
Papa Franjo: “Molitva je srce misije Crkve (…) Molimo se neka Duh Sveti izrodi novo misionarsko ‘proljeće’ za sve one koji su kršteni i poslani od Crkve Kristove.”
Predsjednik Vijeća HBK za misije krčki biskup Ivica Petanjak uputio je također poruku za misijski mjesec: „Draga braćo i sestre! Svaka sveta misa završava poslanjem. Naš hrvatski prijevod latinskog poklika: Ite, missa est poziva nas: Idite u miru. Ovim nas riječima svećenik šalje u svijet da Radosnu Vijest koja nam je na svetoj misi bila navještena i okrijepljeni Isusovim euharistijskim darom, započnemo misije – postanemo misionari.“ Biskup Petanjak je napomenuo kako je narav same Crkve da bude misijska te poručio svima neka nastoje Izvanredni misijski mjesec živjeti u Duhu s Crkvom kao pojedinci, ali i kao mjesne zajednice i time na najbolji način neka svjedoče misijsko poslanje koje ima svaki krštenik. „Zahvalni našim misionarima i misionarkama diljem svijeta, kao i svima onima koji u potpunosti već žive ovaj misijski život i dišu misijskim duhom odvažimo se i mi krenuti njihovim stopama“, pozvao je predsjednik Vijeća HBK za misije.
Biskup Petanjak napominje kako je narav same Crkve da bude misijska.
I dubrovački biskup mons. Mate Uzinić uputio je poruku župama i samostanima u biskupiji za Izvanredni misijski mjesec. Potaknuo je sve, posebno svećenike, da kroz ovaj misijski mjesec govore o važnosti osobnog krsnog poziva i poslanja, ali i o uključenosti svih u misijsko poslanje Crkve. Biskujp Uzinić je predložio i da se listopadska pobožnost namijeni za misijsko djelo Crkve, a po završetku pobožnosti da se izmoliti molitva papa Franje za Izvanredni misijski mjesec.
Važnost misijskog poslanja Crkve i pojedinačnih misionara najvidljivije je na primjeru dobra koje požrtvovne misionarke i misionari šire u svijetu. Donosimo neka od tih svjedočanstva širenja kršćanske ljubavi i pomaganja Drugome koja su objavljena na službenim stranicama Papinskih misijskih djela.
Krokodil ugrizao dječaka za nogu, a nema vozila.
„Često vozimo preko rijeka, koje nakon kiša znaju nabujati. Iako ovdje nemamo ni led ni snijeg, nakon svake kiše put je toliko sklizak da auto, jednostavno, ‘pleše’. Bogu hvala i dobrim vozačima, a i ‘dragoj’ Toyoti, koja nas još nije odvezla u grabu“, piše s. Marta Augustina Nikolić, misionarka na Solomonovim Otocima. Sestra piše o nesreći koja se dogodila u obližnjem selu i koliko su tamo potrebne stvari koje mi uzimamo zdravo za gotovo: „Krokodil je ugrizao dječaka za nogu. No, nažalost, nismo imali vozilo. Sreća je bila što sam imala telefonski broj katehista koji je otišao s prvom grupom i zamolila ga da se auto i vozač odmah vrate, jer ovdje imamo hitan slučaj.
Brzo sam spremila potreban materijal, infuziju i ostalo potrebno za prematanje. Došli smo u selo i vidjeli dječaka kako leži na daskama. Cijelo selo stoji okolo, a noga doslovce iskasapljena. Odmah sam se dala na posao i malo očistila ranu i zaustavila krvarenje te smo ga stavili u auto. Stavila sam mu infuziju i dala mu injekciju za bolove, s obzirom na to da je put loš i s mnogo rupa te će ga vjerojatno jako boljeti. Uza sve nedaće po putu, sretno smo stigli. Na putu smo molili Krunicu za dječaka i njegovu obitelj. Kad smo došli u bolnicu, pomogla sam dežurnoj sestri previti ranu i dati terapiju. Tek tad smo, nakon prvotnog šoka, vidjeli da smo sve dobro učinili. Bože, hvala ti! Dragi prijatelji misija, iz ovoga i sami vidite koliko je nama vozilo potrebno!“
Djevojčica otišla gladna u školu.
„Mala djevojčica Noela Shangalalila navečer nije ništa jela. Ostala je s bakom u kolibici, dok su joj roditelji otišli s kravama na pašu u savanu, u tada sušnom periodu godine“, piše don Dražen Klapež, misionar u Tanzaniji te navodi da ga srce boli što postoje dijelovi svijeta u kojima djeca nemaju sretno djetinjstvo i školovanje. „I baka i djevojčica nisu imale što jesti. Ujutro je mala Noela morala u školu gladna i od gladi se onesvijestila. Veliko siromaštvo i borba za život zajednički su u mnogim obiteljima na ovom području, a najviše ispaštaju djeca. Državne vlasti odnedavno su započele program da se djeci u školi daje jedan obrok, međutim sve to ne funkcionira najbolje. Neke škole predlažu roditeljima da daju mali novčani prilog da bi djeca mogla imati jedan obrok u školi. Ali ljudi su siromašni. U našem Dječjem vrtiću ‘Alojzije Stepinac’ u Dakawi i Osnovnoj školi ‘Elizabeta Sanna’ u Magogu djeca dobiju jedan obrok dnevno, ali to je samo kapljica dobrote u oceanu problema koji tište ove dobre ljude s kojima živimo. Molimo da nikada više ne bude gladne djece i nadamo se boljemu sutra.“
Nasilje jedini način preživljavanja.
„Ulica na kojoj žive uvlači ih u sve poroke, u ono što ih čini manje osobama, obećavajući im sreću u drogi, u razvratnom životu, tjerajući ih u kriminalne grupe, gdje je nasilje jedini način preživljavanja. To je stvarnost većine naše djece i mladeži i u tom se osjeti važnost života u dobrim, zdravim, kršćanskim obiteljima, gdje se žive vrjednote i brine za djecu.
Naš školski centar ‘Moj mali Isus’, gdje se školuju djeca od četiri godine pa do završene srednje škole i gdje ih je zasada 360, kao i internat ‘Alojzije Stepinac’, gdje žive 22 djevojčice, izgrađeni su između dvaju smetlišta. To je suho, gotovo pustinjsko područje, gdje kiše gotovo da i nema. Međutim, ondje smo dobili dozvolu za gradnju“, piše s. Lenka Čović, misionarka iz Ekvadora. Sestra Lenka piše i onome što je pozitivno u misionarstvu: „Da bismo djeci i mladima pružili nadu, svjetlost i kršćanske ideale odgojem u školi, pokušavamo ih usmjeriti i dati smisao njihovu životu, odgajajući ih riječju i primjerom. Želimo djeci i mladima pružiti mogućnost za sretniju budućnost.“
Zaista, želja da budućim generacijama diljem svijeta pružimo mogućnost za sretniju budućnost, želja je utemeljena u misijskom poslanju cijele Crkve i svakog kršćanina.