Tuškan je podsjetila da su sindikati još krajem 2017. zatražili povećanje koeficijenata tajnicima i računovođama. Vlada je zahtjeve uputila Ministarstvu na postupanje, ali na kraju nije doneseno cjelovito, a zadovoljavajuće rješenje : “To je dovelo do prosvjeda i razgovora u kojima smo i ministarstvo i Vladu upozorili da od povećanja od 6,11% nećemo odustati. Uredba se od 2013., kada su smanjivani koeficijenti, mijenjala dvadesetak puta. Ovaj puta bi to bilo više nego opravdano, a i sama Strategija obrazovanja nalaže da su se do kraja 2018. plaće učitelja morale uskladiti s VSS-om.”

Ana Tuškan

Na pitanje o predviđenom trajanju sindikalnih aktivnosti, Tuškan nije mogla točno odgovoriti, ali je zamolila za razumijevanje, dodavši da dobivaju i podršku od roditelja. Ova akcija je postavljena kao cirkularni štrajk u kojemu danas, 10. listopada, štrajkaju svi, a od sutra kružno po županijama, sve do ispunjenja.

Ljilja Vokić upozorila je da su gubitnici ovoga štrajka učenici koje se iskorištava, s obzirom da nije mudro tražiti novce u ovo vrijeme godine, a bez točne stavke u proračunu. Podsjetila je da je sada u hrvatskom školstvu 50-70 000 učenika manje, a uz isti broj učitelja: “Mora se povećati broj učenika po razredu, jer je europska norma 28-32 učenika. U Hrvatskoj je, izuzmemo li otočke i gorske škole, prosjek učenika po razredu 16. I jednom se tome mora stati na kraj.”

Odgovornost političara

Tuškan je naglasila da se koeficijenti režu još od 2013. godine, na što su – privremeno – pristali u vrijeme krize, ali i naglasila: “Zaposlenici ne mogu i ne mogu biti krivi za neorganizaciju sustava i nikako ne smiju biti žrtve loše politike. Javna služba treba biti dostupna svima i pod jednakim uvjetima.”

Prof. dr. Siniša Opić

Dekan Učiteljskog fakulteta u Zagrebu prof. dr. Siniša Opić dodao je da je održivost modela obrazovanja ovisila o političarima, koji su često donosili loše odluke. političarima. Upitan tko je odgovoran za ovakav status učitelja, Opić je upozorio:

Obrazovanje je nešto najvažnije što svako društvo ima i svaka kuna uložena u obrazovanje mnogostruko se vraća. Naše obrazovanje, naši učitelji i profesori nisu trošak nego naša najbolja investicija.

Ono što je godinama bilo zanemarivano, a to je održivost modela, uzrokovano je time što su partikularni politički interesi bili važniji od odgoja i obrazovanja. Profesija učitelja je najčasnija profesija, točnije poslanje i možemo razgovarati o održivosti modela, ali prevažno je vratiti dignitet učiteljima.”

Novaca ima, ali se nisu trošili namjenski

Vokić je dodala da je Vlada nedavno objavila da je za obrazovanje izdvojeno dvije milijarde kuna više, ali da se to ne vidi ni kod učitelja ni u školama, zapitavši se kamo su otišli spomenuti novci. Potom je dodala: “Mora se napraviti redukciju jedanput zauvijek, da se zna koliko učenika mora biti u razredu, koliki je koeficijent, tko što predaje i onda bi plaća mogla rasti od 10 do 15%. U Francuskoj imamo nešto manje od 70 milijuna stanovnika, a u prosvjeti je zaposleno do 300.000 ljudi. U Hrvatskoj je na četiri milijuna i 300 tisuća stanovnika zaposleno oko 60.000 učitelja i nastavnika. Pa koja bi to država izdržala? Zato kažem da treba jednom presjeći taj gordijski čvor, da prestane svako maltretiranje i roditelja i učenika.”

Ljilja Vokić

Tuškan je zaključila da ovaj štrajk nije borba ni protiv Vlade, niti protiv učenika. Glavni problem je, uz problem zabrane zapošljavanja, to što njihova složenost poslova i njihov rad nije dovoljno cijenjen. Dekan Opić spomenuo je na kraju i aktualnu obrazovnu reformu, ističući: “Obrazovna reforma koja se provodi je apsolutno potrebna, ali svih šest Učiteljskih fakulteta u RH je preskočeno u njenom planiranju i provođenju! Pitam se: tko je meritorniji govoriti o obrazovnim politikama od naših nastavnika i učitelja, odnosno profesora koji predaju tim nastavnicima?!”