Portal Aleteia donosi životnu sudbinu prvog katoličkog svećenika ubijenog pod nacistima.

Kad razmišljamo o milijunima ljudi koji su izgubili svoj život pod nacistima, teško je uživjeti se u sudbine pojedinaca, sve dok nam neka od osobnih priča snažno ne privuče pažnju, poput “Dnevnika Anne Frank”, “Vražje matematike”, biografije svetog Maksimilijana Kolbea ili Svete Terezije Benedikte od Križa (Edith Stein).

Jedan od takvih pojedinaca stradalih u nacističkim logorima je i ponizni svećenik koji je jednostavno volio svog Boga, svoju vjeru i svog bližnjega. Ime mu je Otto Neururer.

Otto Neururer je rođen u Tirolu, u Austriji, 25. ožujka 1881. Bio je 12. i najmlađe dijete iz seoske obitelji Aloisa Neururera i njegove supruge Hildegard. Kad mu je bilo 8 godina, umro mu je otac. Njegova majka, pobožna katolkinja, počela je patiti od depresije. Otto je bio pomalo krhak i sramežljiv poput majke te je i sam počeo patiti od depresije. Unatoč tomu, imao je briljantan um i prepoznao je poziv za svećeništvo. Slijedio je svoj poziv i kad je napunio 21 godinu mogao je stupiti u sjemenište.

Za svećenika je zaređen 1907., a svoju prvu misu slavio je u svom rodnom gradu. Htio se pridružiti isusovcima i postati misionar, ali ga je krhko zdravlje u tome spriječilo. Služio je kao župnik i učitelj, da bi konačno bio dodijeljen župi svetog Petra i Pavla u Innsbrucku.

1938. godine, dok je još bio župnik, za savjet mu se obratila mlada žena. Htjela je čuti njegovo mišljenje o tome treba li se ili ne udati za razvedenog muškarca. Otac Neururer je znao za tog čovjeka koji je bio ženskar i varalica. Savjetovao je ženi da se ne uda za njega. Ona je svom “zaručniku” rekla da se ne može udati za njega i pojasnila mu zašto. No, taj je čovjek bio dobar prijatelj s vođom nacističke stranke u kraju te je prijavio oca Otta. 15. prosinca 1938. uhićen je i optužen za “klevetu na štetu njemačkog braka.”

3. ožujka 1939. otac Otto poslan je u Dachau, prvi koncentracijski logor koji su osnovali nacisti, u blok poznat kao “barake svećenika”. Ondje je bio kontinuirano mučen, no to mu nije bila posljednja stanica. 26. rujna 1939. poslan je u Buchenwald, logor pod zapovjedništvom Martina Sommera, zvanog i “krvnik Buchenwalda”. To je bila njegova posljednja stanica.

Jedan je zatvorenik prišao ocu Ottu i zatražio krštenje. Svećenik to nije mogao odbiti i podijelio mu je sakrament koji je zatražio. Iako je posumnjao da se radi o zamci, svjedno nije mogao odbiti podjelu sakramenta. Ipak, bila je to zamka i Sommer je odlučio dati primjer drugima. Poslao ga je u kažnjenički blok i dao ga objesiti naopako.

Kapelan koji je bio svjedok mučne smrti oca Otta izvijestio je da se ni u jednom trenutku nije žalio. Na vješalima je živio 34 sata, a čak i pred sam kraj moglo se čuti kako mrmlja moleći. Umro je 30. svibnja 1940. u dobi od 58 godina. Bio je prvi od više od 2.600 katoličkih svećenika ubijenih pod nacistima.

Otac Otto Neururer umro je iz mržnje prema vjeri, a blaženim ga je u bazilici svetog Petra 24. studenoga 1996. proglasio sveti Ivan Pavao II.

Blaženi Otto Neururer, moli za nas!