Crkva se 5. rujna spominje svetice iz Kalkute - Majke Terezije – s kojom je svojevremeno prijateljevao i mons. Mijo Gabrić te progovorio o tom svom iskustvu s ovom mnogima omiljenom sveticom.
Kako svjedoči, ispočetka je bio rezerviran, odnosno sumnjičav prema Majci Tereziji misleći da je postala popularna zbog američkih novinara, no, kod prvog susreta s njom, sve se promijenilo.
Kad god bi vidjela potrebitu osobu, siromaha, Majka bi mu odmah pristupila, bez razmišljanja. Čak ne bi ni neku od susestara uputila na njega, već bi ga ona sama uzimala, prala, čistila, podizala, donosila hranu ili što god je već bilo potrebno.
“Kad je ona meni pružila ruku, a ono ruka joj je bila kao s Neba. Kao od Duha. Tako nježna. Nema tako mekog jastuka na ovome svijetu, niti majčinog poljupca, kako je bila meka njena ruka”, prisjeća se prvog susreta s Majkom Terezijom mons. Mijo Gabrić koji smatra da je Majka Terezija mogla dobiti doktorat za ljubav, jer je ona znala ljubav pretočiti u stvarnost. I dok su mnogi sveci mistici govorili i pjevali o ljubavi koja je bila mistični susret s Bogom, Majci Tereziji Bog je bio siromahu, u jadnom čovjeku.
Kakva je bila Majka Terezija najbolje se može uočiti iz njezina ponašanja koje je mons. Gabrića uvjerilo da će ona biti proglašena svetom, jer kako nam je posvjedočio, ona je sve radila iz ljubavi prema Isusu.
Kad god bi vidjela potrebitu osobu, siromaha, Majka bi mu odmah pristupila, bez razmišljanja. Čak ne bi ni neku od susestara uputila na njega, već bi ga ona sama uzimala, prala, čistila, podizala, donosila hranu ili što god je već bilo potrebno.
“Za nju su potrebite osobe zakon broj 1“, naglašava mons. Gabrić.
On je iz blizine doživljavao i probleme koje je Majka Terezija imala. Naime, osobito velike napade je doživljavala nakon što je dobila Nobelovu nagradu za mir te sudjelovala na Molitvenom doručku s Billom Clintonom i Alom Goreom. U obje prilike u svom govoru upozoravala je kako je abortus ubojstvo te na Doručku postavila pitanje: Kako možete reći da se borite za pravdu i slobodu, ako dopuštate da se milijuni djece ubijaju?
Bila je vrlo jednostavna. Kad smo Misionarkama ljubavi radili kuću u Zagrebu, vozili smo je po gradu u nekom starom Renaultu 4. To se treslo, naginjalo, no njoj ništa nije smetalo. Bila je vrlo jednostavna, nimalo zahtjevna i jedino, sve što je njoj u glavi bilo, bio je Isus
“Tada su na Majku Tereziju uslijedili napadi sa svih strana – dirnula im je u savjest”, rekao je mons. Gabrić.
A s dodjelom Nobelove nagrade ima i jedna zanimljiva crtica – ona sa sandalama – koje se čuvaju u crkvici sv. Dizme u Zagrebu, također posredstvom mons. Mije Gabrića.
“Mislim da su jedno 5 – 6 puta potplati mijenjani, šivani su običnom iglom i koncem što je vjerojatno ona sama šivala. Svaka časna valjda ima iglu i konac kod sebe u kući”, govori uz smiješak mons. Gabrić i pripovijeda kako je Majka Terezija željela da na dodjelu Nobelove nagrade s njom idu Luka Depolo i on, budući da su njih dvojica s njom proveli zaista puno vremena.
“Vidio sam te njezine sandale kako su bile jako stare i predložio Luki da joj kupimo nove, a ove zadržimo kao relikviju. Rekao bih da je to bila neka sveta lukavost. Nije ona to baš rado učinila, možda je čak i slutila što mi hoćemo, no nema veze. Mi smo otišli i kupili dva para novih sandala, tako da smo prije izmjerili koliko centimetara imaju ove stare. Prve koje je probala bile su joj dobre, a druge je odmah dala sirotinji”, svjedoči mons. Gabrić.
Kao što se govori da je Marija, Majka Božja, početak boljega svijeta, i Majka Terezija je jedan mali isto početak boljega svijeta. Od nje je krenula cijela jedna lavina ljubavi.
On Majku Tereziju opisuje kao jedan nebeski biser u maloj ljudskoj kutijici, a rekao nam je i kako je to bilo prijateljevati sa sveticom: “Bila je vrlo jednostavna. Kad smo Misionarkama ljubavi radili kuću u Zagrebu, vozili smo je po gradu u nekom starom Renaultu 4. To se treslo, naginjalo, no njoj ništa nije smetalo. Bila je vrlo jednostavna, nimalo zahtjevna i jedino, sve što je njoj u glavi bilo, bio je Isus.”
Mons. Gabrića govorio je i o tome što je Majka Terezija podarila Crkvi i svijetu: “Podarila je jedan novi pristup u ovome svijetu. Kad se pojavila bolest SIDA, u Americi su se svi liječnici i osoblje razbježali po bolnicama. Nitko nije htio dotaknuti nikoga tko je obolio od SIDA-e, jer su znali da je ona zarazna, opasna i neizlječiva. Ona je poslala svoje sestre odmah tamo i njezine sestre su prve bile koje su se brinule za bolesnike oboljele od te bolesti.
To treba zapamtit za cijelu povijest. To je to njezino herojstvo. Prva je uvijek bila. I kao što se govori da je Marija, Majka Božja, početak boljega svijeta, i Majka Terezija je jedan mali isto početak boljega svijeta. Od nje je krenula cijela jedna lavina ljubavi.”
Ovdje možete pogledati isječak emisije koju je Ured za pastoral medija Varaždinske televizije snimio 2016. povodom kanonizacije Majke Terezije.