S. Imakulata Bernardica Malinka rođena je u Novoj Gradiški 1935. godine, kao šesto dijete u obitelji Kovačević. U obitelji je primila duboke temelje kršćanskog života koji su se razvili u redovničkom zvanju. Bernardica je ušla u samostan sestara ‘Naše Gospe’ 1951. godine, gdje se nastavio njezin rast u vjeri, redovništvu i u glazbi. Studirala je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je diplomirala orgulje i glazbeno teorijske predmete. Godine 1967. odlazi u Regensburg na Papinskom institutu za crkvenu glazbu gdje je usavršavala sakralnu glazbu. Od 1968. do ’99. djeluje kao profesorica glasovira, orgulja i teorijskih predmeta na Institutu za crkvenu glazbu ‘Albe Vidaković’ pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Na Božić 1972. osnovala je ansambl ‘Collegium pro musica sacra’ s kojim je kao umjetnička voditeljica i dirigentica ostvarila više od tisuću nastupa u crkvenim i koncertnim prostorima u Domovini i inozemstvu.

”Kao studenti Muzičke akademije imali smo veliku potrebu nalaziti se i muzicirati u crkvi, ali je 70- tih to bilo vrlo riskantno, bilo su to teška vremena. No za Božić bi se uspjeli okupiti u našoj kapeli u Primorskoj 20, gdje smo sat vremena prije ponoći muzicirali, bilo je profesionalnih muzičara i amatera. Tada smo rekli zašto ne bismo nastavili dalje i tako je, a da i nismo znali, nastao ”Collegium pro musica sacra”, kazala je s. Imakulata Malinka povodom 40. obljetnice djelovanja ansambla.

”Ansambl je osnovan na Božić 1972. godine i već je prve godine održao sedam koncerata. Nekoliko uskrsnih koncerata održali smo u Zagrebu, a bili smo toliko naivni da smo iste godine krenuli i na jadransku turneju s pet koncerata. Bilo nas je oko sedmero, dobili smo kombi od Kršćanske sadašnjosti i obišli smo našu obalu. To je bilo nešto nevjerojatno i nešto sasvim novo”, izjavila je tada za HKR s. Imakulata.

”Vrlo brzo došle su i ponude za nastupe u inozemstvu. S mons. Stankovićem i kardinalom Kuharićem išli smo našim ljudima po zapadnim europskim zemljama. U misu smo unosili svetu glazbu, musicu sacru, a našim smo iseljenicima pjevali narodne i domovinske pjesme nastojeći ih vratiti u Domovinu”, prisjetila se s. Imakulata. Zajedno sa s. Cecilijom Pleše, koja ju je nakon trideset godina postala umjetnička voditeljica ansambla, putovala je tako dvadesetak godina. U međuvremenu obje sestre su završile studij i počele raditi na Institutu za crkvenu glazbu ‘Albe Vidaković’. Nastupi ‘Collegiuma’ bili su sve brojniji pa je zbor osim u crkvama, nesklonom vremenu usprkos, često nastupao i u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu. Putovali su i izvan zemlje, posebno u Austriju, Njemačku, Švicarsku, Francusku i Englesku.

Na prvo međunarodno natjecanje ‘Collegium pro musica sacra’ otišao je 1996. godine. Bilo je to natjecanje crkvenih zborova ‘Giovanni Pierluigi da Palestrina’ u Jeruzalemu u 3000. godini postojanja grada, gdje je ansambl osvojio srebrnu medalju. Na natjecanju pjevačkih zborova u Zagrebu 2001. osvojili su zlatnu plaketu, a godinu dana kasnije pozvani su na proslavu 750. obljetnice grada Stockholma, gdje su u sklopu dana grada priredili koncert i pjevali na sv. misi. Collegium je dobio i poziv za sudjelovanje na Olimpijadi zborova 2004. u Bremenu, gdje je u konkurenciji od 380 zborova iz 80 zemalja svijeta osvojio srebrnu medalju. Uspjesi ansambla se nastavljaju pa im je dodijeljena Plaketa Grada Zagreba, a 2009. osvojili su srebrnu plaketu na međunarodnom natjecanju Musica sacra a Roma.

Nastupajući ‘Collegium’ je, gdje god je to bilo moguće, nastojao slušateljstvu tumačiti sadržaj i dublji smisao glazbe koja se izvodi, kako bi ona potpunije mogla djelovati na njihovu nutrinu. Naime, temeljni smisao djelovanja ansambla je izražajnom snagom svete glazbe naviještati Radosnu vijest Isusa Krista. Takvi koncerti izvodili su se u zagrebačkoj katedrali pod imenom ‘Riječ i glazba’. Izvedeno ih je oko 50-ak. ”To je isto bio veliki projekt za koji nismo znali kako će se razviti. U njemu smo željeli ujediniti sve umjetnosti – i pjesništvo i književnost i glazbu i javljali su nam se profesionalni muzičari koji su se mogli skrivati gore na koru katedrale, a da se ne zna tko su”, istaknula je s. Imakulata prisjećajući se tih koncerata. To je bio nastavak zamisli Albe Vidakovića koji je imao takve tematske koncerte nakon sv. mise u katedrali. Dolazilo je puno publike, između petsto i šesto ljudi jer se u to vrijeme u Zagrebu nije ništa događalo. S vremenom je ansambl stekao ugled jer se uvijek trudio oko kvalitete.

Collegium je uvijek nastojao propagirati hrvatske autore kao što su Ivan Marko Lukačić, Dinko Jelić, Miroslav Magdalenić, Boris Papandopulo, Anđelko Klobučar, Mato Lešćan, Ivo Brkanović i drugi. No od svih nastupa s. Ciciliji Pleše najsnažnije je ostao u sjećanju projekt Hrvatske radio televizije iz 1995. godine. Bilo je to snimanje božićnih pjesama u porušenim hrvatskim crkvama u Đulovcu, Slunju, Topuskom, Viduševcu… Snimalo se u crkvama bez krova, bez svijetla, uz lagano tinjanja svijeća u ruševinama. ”Bila je to slika Krista koji se rađa u siromaštvu, a u tome opet ima toliko ljepote”, kazala je s. Cecilija.

U povodu 45. godina djelovanja Collegiuma, 2017. godine predstavljena je monografija don Antona Šuljića ‘Vjera kao pjesma’. Naslov monografije uzet je iz predavanja prof. Ivana Goluba sa simpozija u povodu 25. obljetnice ansambla. Monografiju su izdali ansambl i Kršćanska sadašnjost, a direktor KS-a dr. Stjepan Brebrić tada je istaknuo da je Collegium pokrenut upravo pod pokroviteljstvom KS-a, zahvaljujući ponajviše organizatorskim i drugim sposobnostima prof. dr. Josipa Turčinovića koji je od početaka u Collegiumu prepoznavao i potrebu i potencijal. Predstavljaju je nazočio i zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško koji je rekao da je monografija prilog našoj crkvenoj i nacionalnoj povijesti s gledišta događanja u glazbenoj kulturi.

Autor monografije ‘Vjera kao pjesma’ don Anton Šuljić naglasio je da je Collegium lice kulture i lice vjere prema našem narodu i prema svijetu. ”I zato sam jako zahvalan da sam mogao napisati ovu knjigu Collegiuma i naše Crkve. Tko je mogao očekivati da će od tako maloga sjemena, nastati tako veliki plod”, kazao je don Antun Šuljić.

S. Cecilija Pleša tada je istaknula: “Zahvaljujem dragom Bogu i za onu davnu djetinju viziju moje susestre Imakulate Malinke koja je tu misao pretvorila u djelo i okupila grupu Božjih zaljubljenika u svetu glazbu od Božića 1972. do danas od koljena do koljena”.