Svetište Gospe Ilačke nalazi se u Ilači, naselju u sastavu Općine Tovarnik u Vukovarsko-srijemskoj županiji. U Domovinskom ratu župna crkva i župni dom bili su devastirani i opljačkani. Nakon povratka iz progonstva, u mjesto se vratilo oko 70% stanovništva. Danas Ilača ima oko 800 vjernika katolika. Rijetka je župna zajednica koja u ovom dijelu Domovine bilježi veći broj krštenih od broja umrlih. Uz redoviti život župne zajednice i aktivnosti, veliki dio pastoralnih aktivnosti vezan je uz svetište Gospe Ilačke koje je od crkve udaljeno nekoliko stotina metara.

Povijest svetišta započinje 1865., točnije na nedjelju Glušnicu. Ilačanin Petar Lazain, dok je vodio blago na pašu, opazio je da je put kojim prolazi mokar. Silno se tome začudio i počeo je štapom kopati mokru površinu. Čim je otkopao mjesto gdje je zemlja bila najvlažnija, provrela je voda još jače. O tom izvoru je obavijestio svoje susjede i prijatelje koji su se dogovorili da će na tome mjestu sagraditi bunar pomoću kojega će napajati svoju stoku koja je pasla na obližnjim pašnjacima.

Gospa Ilačka / Foto: djos.hr

Iste noći Đuka Ambrušević u snu je vidio Gospu s bijelom krunom na glavi i djetetom u lijevoj ruci. Rekla mu je da je izvor njezin i neka se ogradi da se na njemu ne napaja stoka. Izvor je ograđen, a počeli su pristizati i prvi hodočasnici. Mjesto je prozvano “Gospina vodica”. Bio je to prvi izvor u svijetu koji je sedam godina provreo nakon Lurda, a do danas nije presušio. Zato ovo svetište nazivaju “Srijemski Lurd”. Počele su se obavljati prve pobožnosti. Crkvene vlasti nisu odobravale pobožnosti kraj izvora kao ni hodočašćenja koja je tadašnji župnik vlč. Antun Matić izričito zabranio.

Unatoč tome, puk je u sve većem broju častio ovo mjesto te je postavljena Gospina slika pokraj izvora. Ubrzo su se hodočasnicima počeli događati neobični događaji. Bolesnici koji su se prali u vodi ozdravljali su i sve to je dodatno privlačilo vjernike. Uskoro su Ilačani zamolili vlč. Antuna Matića da se zauzme kod biskupa za postavljanje Gospinog kipa kraj izvora, što je biskup Josip Juraj Strossmayer odobrio 17. srpnja 1865.

Prve godine broj hodočasnika dosegao je deset tisuća. Svi ovi događaji bili su povod da biskupski ordinarijat u Đakovu provede istragu o zbivanjima u Ilači. U samom početku nisu nađeni sigurni dokazi o ukazanjima i ozdravljenjima. Kasnije se javljaju svjedoci koji su ukazanja posvjedočili pod zakletvom, a posebice iločki gvardijan fra Petar Smoljanović. Nakon što je pobožnost odobrena, sagrađen je bunarić s vodom za bolesnike.

Gospa Ilačka / Foto: djos.hr

Godine 1923. voda je ispitana i potvrđeno je da je voda potpuno prirodna s malim postotkom soli pa se ozdravljenja pripisuju Gospinom zagovoru. Između crkve i doma podignuta je 1931. špilja od kamena. Biskup Antun Akšamović prvi je od biskupa došao u ilačko proštenište te time potvrdio ovlasti koje je ovo mjesto steklo kroz godine svog razvitka.

Za vrijeme Domovinskog rata selo je bilo okupirano i uništeno. Sakralni objekti kao i samo Svetište bilo je oskvrnjeno i uništeno. Oltarna slika je nestala kao i zvona s kapele. Nakon povratka iz progonstva, selo se počelo obnavljati i vjernici su se iz godine u godinu u velikom postotku vratili na svoja razorena ognjišta. Župnici nakon Domovinskog rata u suradnji i uz veliku pomoć vjernika obnavljali su sakralne objekte i uređivali dio po dio.

Svetište Gospe Ilačke iz godine u godinu nastoji hodočasnicima pružiti duhovne sadržaje – osobito kroz proslavu Prvih subota u mjesecu (od svibnja do listopada), zatim centralno događanje proslava Velike i Male Gospe, ali i mogućnost privatnih posjeta kroz čitavu godinu. Svake godine 14. i 15. kolovoza oko 20 tisuća hodočasnika iz ovoga dijela Slavonije i Srijema dođe hodočastiti Gospi Ilačkoj.

Gospa Ilačka / Foto: djos.hr

Izvor: općina-tovarnik.hr / Ivan Karlić – Tomislav Filić “Gospa Ilačka – Marijansko svetište na Vodici” / Župa sv. Jakova apsotola, Ilača, 2015.