Redovnica i utemeljiteljica Družbe sestara misionarki ljubavi. Izabrala je život služenja najsiromašnijima i postala sinonim za ljubav prema bližnjemu.
Agnesa Gonxha Bojaxhiu, sveta Majka Terezija, majka najsiromašnijih među siromašnima i ‘Svetica dobra’ umrla je na današnji dan 1997. godine u Kolkati. Rođena je 27. kolovoza 1910. godine u Skopju i odrasla u dobrostojećoj albanskoj katoličkoj obitelji. Imala je deset godina kada joj je umro otac, nakon čega se još više posvetila vjeri. Već sa 12 godina odlučila se za redovnički život, a sa 18 godina pridružila se sestrama Gospe Loretske. Brojni članovi ovoga reda djelovali su u Bengalu u Indiji, posebno u školstvu. Sestra Tereza nije odmah mogla početi s radom u Indiji, već je pozvana u sjedište reda u Irsku. Ubrzo je bila upućena u Bengal. U Kolkati je 1928. položila prvi zavjet i počela raditi u školi Svete Marije.
Dok se 1946. godine vozila milijunskim gradom, osjetila je Božji poziv pomagati siromašnima. Tek dvije godine kasnije dobila je dopuštenje napustiti svoj red, ali se nije morala odreći svoga redovničkog statusa. Od tada je Tereza živjela u Kolkati među najsiromašnijima od svih siromašnih. Bila je jedna od rijetkih koja se tako snažno uspjela približiti ljudima, koji su u njoj snažno osjećali prisutnost Isusa Krista. Samo jedan susret s njom mnogima je promijenio život. Prema svima je uvijek bila ponizna, bio to predsjednik ili neki siromah, a u osobama koje je susretala ona bi vidjela Isusa i dala im potpunu svoju pozornost i ljubav. Portret o Majci Terezi objavljen u časopisu ‘Life’, donio joj je nadimak ‘Svetica dobra’.
Indijkom je postala 1949. godine, a godinu dana kasnije osnovala je red Misionari ljubavi prema bližnjem svom. Pravilo reda zasnovano je na jednostavnom geslu: “Služiti siromašnima da bi se služilo životu.” Majka Terezija živjela je iz dana u dan živu kršćansku vjeru koja je u konkretnim slučajevima pozivala na ljubav, mir i oprost, a osuđivala mržnju, osvetu i zlo. Članovi reda morali su se obavezati na celibat, siromaštvo i poslušnost. Kasnije je red dobio i papinsko priznanje.
Majka Tereza se sa članovima reda brinula, prije svega, o umirućima, siročadima i bolesnima posebno onima od gube. Njeni suradnici često su imali nikakvo ili manjkavo medicinsko znanje, na što je ona odvraćala: ‘U vjerovanju nije važan uspjeh, nego vjernost.’ Danas više od 3000 sestara i 500 braće djeluje u preko 100 zemalja svijeta.
Nesebičan rad svete Majke Tereze bio je prepoznat i cijenjen u cijelome svijetu. Od mnogobrojnih priznanja i nagrada spomenimo samo Nobelovu nagradu za mir 1979. godine te odlikovanje Europskog senata časti. Perez de Cuellar na zasjedanju Ujedinjenih naroda predstavio je Majku Tereziju ovim riječima: “Predstavljam vam najmoćniju ženu na svijetu. Ona uistinu predstavlja Ujedinjene narode jer je u njezinu srcu trpljenje tolikih ljudi.” Majka Terezija slušala je te riječi u tišini a onda podigla ruku i pokazala u njoj krunicu koju je uvijek nosila sa sobom i rekla: “Ja sam samo siromašna žena koja moli. Moleći, Gospodin mi stavlja u srce ljubav kako bih mogla ljubiti siromašne.” Potom, kao što je često činila, upravila je svoj pogled prema nazočnim predstavnicima naroda i rekla odlučnim glasom: “Molite i vi i vaše će se srce ispuniti ljubavlju kako biste mogli ljubiti siromašne oko vas.” Majka Terezija predstavljala je Evanđelje i pokazala da i u dvadesetom stoljeću Evanđelje djeluje, Evanđelje pogađa, Evanđelje daje smisao životu. Pored priznanja koja je dobivala, bila je i kritizirana zbog svoga navodno konzervativnog shvaćanja svijeta. Tako je u politici mnogih zemalja u pitanju prava na pobačaj vidjela najveću prijetnju svjetskom miru. Do kraja života pomagala je potrebitima i bila majka brojnoj napuštenoj djeci.
Riječi koje sažimaju sve ono za što se zalagala, a upravo je te riječi, ispisane na maloj kartici, znala davati ljudima pri susretima: “Plod šutnje je molitva, plod molitve je vjera, plod vjere je ljubav, plod ljubavi je služenje, plod služenja je mir.” Duboke riječi koje nam pokazuju istinski put služenja Bogu i ljudima.
Pokopana je u Kolkati. Nakon smrti ‘Svetice dobra’ pokrenut je postupak za njenu beatifikaciju. Papa Ivan Pavao II. znatno je ubrzao postupak, pa je blaženom proglašena već 19. listopada 2003. godine u Rimu. Svetom je proglašena 4. rujna 2016. Zaštitnica je Svjetskog dana mladih.
Poruka Majke Terezije
„Lako je voljeti ljude koji su daleko, no nije uvijek tako lako voljeti one koji žive s nama ili blizu nas. Ne slažem se da sve što činimo trebamo činiti u velikom stilu. Ljubav treba početi s jednom osobom. Da biste voljeli neku osobu, morate s njom postati bliski. Svatko treba ljubav, svatko treba znati da je željan i Bogu vrijedan.”
Mudre izreke Majke Terezije
Više je gladi u svijetu za ljubavlju i poštovanjem nego za kruhom.
Usamljenost i osjećaj da nisi poželjan je najgore siromaštvo.
Svako dijete je neprocjenjivo vrijedno. Svako je Božje stvorenje.
Bog je prijatelj tišine: pogledajte kako priroda: drveće, trava, cvijeće… raste u tišini. Potrebna nam je tišina da bismo mogli dotaknuti duše.
Radosno srce nastaje, naravno, samo od onog srca koje izgara od ljubavi.
Danas se sjećamo i sv. Lovre Giustiniania, prvoga mletačkog patrijarha. Rođen je u Veneciji 1381. godine. S 19 godina ušao je u samostan augustinaca kod Venecije. Kada je Lovri povjerena vodeća služba u samostanu, započeo je s duhovnom obnovom koju će kasnije zahtijevati Tridentinski sabor. Bio je plodan pisac. Ostavio je 15 djela koja su dugo godina služila kao bogato vrelo znanja i iskustva. Pisao je o redovnicima, svećenicima i biskupima, o njihovu ponašanju, duhovnom životu i praktičnim pitanjima. Papa Nikola V. imenovao ga je prvim patrijarhom Venecije. Kao biskup je velikim marom obnavljao biskupiju. Vjernici, posebice siromasi, u njemu su gledali pravog pastira i oca. Umro je 8. siječnja 1455. godine, a blagdan mu se slavi na današnji dan, kada je kao prvi mletački patrijarh preuzeo upravu u Veneciji.