Prije 10 godina jedna mala skupina mladih ljudi okupljala se u osječkoj Rezidenciji Družbe Isusove. Nisu imali velike planove, razrađene projekte ni puno iskustva. Imali su jedni druge, puno ideja, nešto mladenačke ludosti i isusovca koji je vjerovao da od svega toga može nastati nešto dobro.
Bio je to pater Hrvoje Mravak, koji je zajedno s tom skupinom prijatelja počeo stvarati ono što danas poznajemo kao „Skac Osijek“.
Na blagdan sv. Ivana Pavla II. 2016. održana je prva „Misa mladih“. Rezidencija se ispunila mladima, a s vremenom su se počela rađati nova prijateljstva, inicijative i želja da se učini nešto više.
Jedno od iskustava koje je posebno ohrabrilo mlade bio je volonterski projekt „72 sata bez kompromisa“. Organizirajući akcije, tražeći ljude kojima je potrebna pomoć i okupljajući volontere, polako su shvaćali da ne moraju čekati da netko drugi nešto pokrene. Mogu i sami.
Foto: Skac Osijek
Tako je iz jednog zajedništva koje se okupljalo na molitvu počela rasti udruga koja će tijekom sljedećih deset godina okupljati tisuće mladih.
A da je netko tada tim mladima ispričao što će sve raditi sljedećih deset godina, vjerojatno mu ne bi vjerovali.
U Skacu često kažu da su njihovi projekti mala i velika čuda. Jedno od takvih iskustava bila je Banovina. Nakon razornog potresa mladi su gotovo odmah krenuli pomagati. I nisu otišli samo jednom. Punih godinu dana, gotovo svakoga vikenda, odlazili su ljudima kojima je pomoć bila potrebna. Čistili su, popravljali, nosili materijal, pomagali oko kuća i ostajali razgovarati s ljudima.
Neki od nas roditeljima nisu smjeli ni reći kamo idu, znajući koliko bi se brinuli. Ali, teško je bilo ostati kod kuće kada si znao da nekome možeš pomoći.
Foto: Skac Osijek
Posebno mjesto u Skacu Osijek ima i inicijativa „Umjesto njih”. U samo mjesec dana okupili su 2656 mladih koji su odlučili hodati Vukovarom u spomen na poginule i nestale hrvatske branitelje. Svaki je mladi čovjek na svojoj majici nosio ime jedne osobe.
Iskreno, nismo ni sami bili svjesni što organiziramo. A onda smo došli u Vukovar. Dok smo hodali ulicama grada, uz kolonu su stajali ljudi koji su pogledom tražili imena svojih najmilijih na našim majicama. Imena više nisu bila samo slova otisnuta na tkanini. Iza svakoga je stajao nečiji život, nečija obitelj, nečija bol.
Skac Osijek
Danas kroz različite volonterske programe mladi uređuju domove, cijepaju drva, druže se s djecom iz SOS Dječjeg sela Ladimirevci, odlaze u slavonska sela i pomažu obiteljima kojima je pomoć potrebna.
A ponekad se netko dosjeti nečega sasvim novog. Tako je nastao „Poklon dobrote“. Volonteri su sami osmislili projekt i sami izradili mrežnu aplikaciju preko koje su ljudi iz cijele Hrvatske mogli odabrati osobu kojoj žele darovati božićni poklon. Te su godine prikupili i dostavili čak 978 poklona.
Foto: Skac Osijek
A ponekad se iz jedne sasvim jednostavne ideje dogodi nešto što nitko nije očekivao. Tako je nastao i „Bdijte sa mnom”, projekt kojim su željeli pomoći najprije sebi, a onda i drugima, da Veliki tjedan ne prođe samo u pripremama za Uskrs.
Razmišljali smo o tome koliko često na Veliki petak znamo što ćemo jesti, što još trebamo kupiti i što nas sve čeka za blagdane, a zapravo malo razmišljamo o tome što je Isus upravo u tim satima prolazio.
I tako su odlučili otvoriti WhatsApp kanal na koje će tijekom Velikog tjedna, iz sata u sat, pratiti događaje Isusove muke, smrti i Uskrsnuća.
Nismo znali koliko će se ljudi priključiti. A danas taj kanal okuplja više od 7000 ljudi.
Iako se o Skacu često čuje upravo zbog velikih volonterskih akcija, ono najvažnije često se događa daleko od javnosti. Na razgovorima, duhovnim vježbama, susretima i u jednoj maloj kapelici.
Foto: Skac Osijek
Kroz godine je velik broj mladih prošao našu 3D formaciju, program kroz kojim žele pomoći mladima da prije svega rastu kao ljudi. Da upoznaju sebe, nauče razumjeti svoje osjećaje, odnose, slabosti i darove. Da se usude postavljati pitanja i tražiti odgovore.
A nešto slično događa se svakoga ljeta i na Pašmanu.
U malom mjestu Kraj stotine su mladih kroz godine provele dane ispunjene molitvom, razgovorima, kupanjem, smijehom i novim prijateljstvima. Taj mali kutak otoka za mnoge je postao posebno mjesto. Mjesto na kojem su se odmorili, upoznali sebe, susreli Boga i vratili kući barem malo drukčiji.
A možda je najljepše od svega što Skac često ostane dio života i kada mladenačke i studentske godine prođu. Ondje su nastala prijateljstva koja traju godinama, ali i mnoge ljubavi.
Gotovo da nema godine u kojoj ne slavimo barem četiri vjenčanja naših Skacovaca.
Misa mladih od prvoga je dana središte SKAC-a. Oko nje su se počeli okupljati i oko nje se i danas okupljaju.
