Evanđelist Luka živio je u I. stoljeću. Pisac je trećega Evanđelja i Djela apostolskih u kojima opisuje početke Crkve i širenja kršćanstva. Bio je učenik, suradnik i jedini pratilac sv. Pavla na početku njegovog drugog sužanjstva u Rimu. 

Rođen je u sirijskoj Antiohiji u poganskoj grčkoj obitelji. Školovao se u Tarzu, rodnom mjestu svetog Pavla. Najobrazovaniji je od četvorice evanđelista.

Po profesiji je bio liječnik, a autor je i nekih ikona Svete Bogorodice.

Ne znamo kad je postao kršćanin, ali bilo je to svakako prije 50. godine.

O njemu u jednom starom prologu (Duda: Evanđelje-riječima četvorice evanđelista, Zagreb, 2008. str. 324.) piše: „Išao je Pavlovim tragom sve do mučeništva, služeći Bogu bez ljage. Nije imao žene ni djece. Umro je u Beociji u 84. godini, pun Duha Svetoga.“ 

Sv. Euzebije piše da se sv. Luka susreo sa svim apostolima i da mu je to bio izvor njegova pisanja Evanđelja, ali da je imao u rukama i Matejevo i Markovo evanđelje te da je susreo Blaženu Djevicu Mariju, Majku Gospodinovu, od koje je doznao pojedinosti iz Isusova djetinjstva: rođenju Isusovu, obrezanju, prikazanju u hramu i o boravku dvanaestogodišnjega Isusa u hramu. 

Sv. Luka je opisao Isusovo milosrđe prema grešnicima, siromasima i bolesnicima.

On piše o „milosrdnom Samaritancu“.

Renan je rekao: „Sveti Luka je pisac Isusove dobrote!“

Sveti Luka je brinuo o zdravlju sv. Pavla, koji je bio boležljiv. Pažljivo je bilježio Isusova ozdravljenja. U ozdravljenjima ističe da je Isus ozdravljao svakog bolesnika na kojega bi „stavljao ruku“ (Lk 4, 40).

Umro je u 84. godini života u Beociji. Posmrtni ostaci su mu 357. godine preneseni u Apostolsku crkvu u Carigrad, a zatim su u 12. stoljeću preneseni u crkvi sv. Justine u Padovu, gdje se i danas časte, kao i njegova ikona „Carigradska Bogorodica“. 

Dijelovi njegovih relikvija čuvaju se i kod nas u Dubrovniku „Noge sv. Luke“, a u Jajcu u BiH „Prst svetog Luke“. Vjeruje se da je i našu ikonu trsatsku „Gospu od Milosti“ naslikao sam sv. Luka.