Svjetski dan borbe protiv siromaštva obilježavamo 17. listopada i ponekad se pitam što je zapravo siromaštvo jer ima više lica. Mislim da je najsiromašniji onaj koji ne zna zahvaliti za ono što ima. I pitam se jesmo li zaista toliko zaokupljeni time da nam nešto ne bi nedostajalo da zato ne primjećujemo što nedostaje drugima pa i ne pomažemo. Zato taj Svjetski dan siromaštva nikada neće nestati.

Brinemo hoćemo li imati dovoljno. Računamo, planiramo, uspoređujemo se… Želimo bolji auto, ljepši dom, još nešto dodatno što bi nam život učinilo ugodnijim pa živimo i preko svojih mogućnosti, samo da bismo održali sliku života kakav mislimo da bismo trebali imati. 

I stalno kukamo da nemamo…. Nemamo vremena. Nemamo novca. Nemamo snage baviti se tuđim problemima jer imamo dovoljno svojih. I Nije problem to što želimo da nam bude ugodnije jer svatko želi da mu bude bolje.

Ali možda se ipak vrijedi zapitati – jesmo li zaista u oskudici ili smo se samo naviknuli misliti da nam nikada nije dovoljno?

Siromaštvo ima mnogo lica. Neka vidimo na kolodvoru ili kako spavaju na klupi u parku, neka kako stoje u redu pred pučkom kuhinjom. Druga su manje vidljiva, ali prisutna – primjerice u obitelji koja ne zna kako će izdržati do kraja mjeseca, djetetu koje skriva jer nema ono što imaju njegovi vršnjaci, čovjeku koji je ostao bez posla i dostojanstva…

A postoje i trenuci kada siromaštvo nije samo pitanje onoga što netko nema, nego i pitanje onoga što smo spremni podijeliti.

Ne možemo riješiti svako siromaštvo, ali možemo odlučiti da tuđu nevolju nećemo pretvoriti u nešto što nas se ne tiče. Jer uvijek ima nešto što možemo napraviti. Možemo nekome kupiti kruh, podijeliti obrok, odvojiti nešto od onoga što imamo. Možemo saslušati čovjeka kojega svi zaobilaze. Možemo prestati mjeriti vrijednost ljudi prema onome što posjeduju.

I možda je upravo tu početak borbe protiv siromaštva – da se zapitamo čemu koristi sve što imamo ako nas čini slijepima za čovjeka pokraj nas. Jer mislim da glavno pitanje nije imamo li dovoljno za sebe, nego što činimo s onim što nam je povjereno.