Nakon završene škole, rekla sam obitelji da želim biti časna sestra i otići u misije. 

Tako sam osjećala. 

Meni je ta želja bila ozbiljna. 

U obitelji su, međutim, više mislili da je to moj hir koji će me s vremenom proći. Nisam znala s kim razgovarati, kome povjeriti svoja pitanja ni kako objasniti ono što se događalo u meni. I tako je život krenuo svojim putem…  

Danas imam obitelj. Sretna sam i zahvalna i volim biti mama!

Zahvalna sam Bogu za obitelj i sve što mi je povjereno i za ljubav koju kroz obiteljski život učim živjeti svaki dan.

Ali ljubav prema Bogu i misijama nije nestala.

Nastavila sam ga upoznavati, učiti, tražiti i dopuštati mu da mijenja ono što u meni treba mijenjati. Godinama sam volontirala u Misijskom uredu i to mi je bila veeeelika radost. Danas sam ondje zaposlena.

Kad pogledam svoj život, vidim da sam na neki način ipak blizu onoga što sam nekada željela. Nisam otišla u misije kao časna sestra, ali misije su dio mojega života. 

A postoji i još jedan vrlo ozbiljan razlog zbog kojega je sve trebalo biti baš ovako.

Naime, ja zaista jako loše pjevam!

Glasa nemam, a nisam još upoznala časnu sestru koja ne zna lijepo pjevati. 

Šalu na stranu… jer danas obilježavamo 100. Svjetski dan misija i odlučila sam s vama podijeliti ovaj komadičak mojeg života…

Misije nisu samo daleke zemlje, nepoznati jezici i ljudi koji su ostavili svoj dom kako bi naviještali Krista. Misije su i molitva za one koji odlaze. Dar koji postaje pomoć nekome koga možda nikada nećemo upoznati. Vrijeme koje poklanjamo drugima. Spremnost da čovjeka ne gledamo kao stranca, nego kao brata. I odluka da ondje gdje jesmo budemo ljudi koji svjedoče da ljubav nije samo riječ.

Geslo ovogodišnjega Svjetskog dana misija glasi: „Jedan u Kristu, ujedinjeni u poslanju.”

Ta poruka posebno me podsjeća da misija nije posao odabranih, nego poslanje cijele Crkve. Ne moramo i ne možemo svi krenuti istim putem, imati iste darove ni živjeti jednake živote. Ali svi možemo pridonijeti tome da Kristova ljubav dopre do drugoga čovjeka.

Ne znamo uvijek kamo će nas odvesti naši koraci, ali uvijek možemo pitati: što danas mogu učiniti s onim što mi je povjereno?

Jer misija se nastavlja… – kroz svakoga od nas, ondje gdje jesmo…

Bog zna što radi. 

A ja za svaki slučaj – kad pjevam, pazim da se ne čuje preglasno.

„Život bez filtera“ emisija je autorice Vlatke Bakran Burić koja bilježi male, ali snažne životne trenutke – geste dobrote, ohrabrenja i ljepotu svakodnevnih detalja. Namijenjena je svima koji žele u užurbanom ritmu dana zastati, osluškivati i zahvaljivati. Emitira se na Hrvatskom katoličkom radiju subotom i nedjeljom u 7 sati.