Podajte caru carevo, a Bogu Božje. (Mt 22, 21)

Liturgija dana (18. listopada):

Prvo čitanje:
Iz 45,1.4-6

Primih za desnicu Kira da pred njim oborim narode!

Ovo govori Gospodin o Kiru, pomazaniku svome: »Primih ga za desnicu da pred njim oborim narode i raspašem bokove kraljevima, da rastvorim pred njim vratnice, da mu nijedna vrata ne budu zatvorena. Radi sluge svog Jakova i Izraela, svog izabranika, po imenu ja te pozvah, imenovah te premda me znao nisi. Ja sam Gospodin i nema drugoga; osim mene Boga nema. Iako me ne poznaš, naoružah te: nek se znade od istoka do zapada da izvan mene sve je ništavilo: Ja sam Gospodin i nema drugoga!«

Psalam:
96,1.3-5.7-10a.10c

Dajte Gospodinu slavu i silu!
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu!
Pjevaj Gospodinu, sva zemljo!
Kazujte poganima njegovu slavu,
svim narodima čudesa njegova!

Velik je Gospodin, hvale predostojan,
strašniji od svih bogova!
Ništavni su svi bozi narodâ,
a Gospodin stvori nebesa!

Dajte Gospodinu, narodna plemena,
dajte Gospodinu slavu i silu!
Dajte Gospodinu slavu imena njegova!
Prinesite žrtvu i uđite u dvorove njegove!

Poklonite se Gospodinu u sjaju svetosti njegove!
Strepi pred njim, sva zemljo!
Nek se govori među poganima:
»Gospodin kraljuje, narodima pravedno upravlja.«

Drugo čitanje:
1Sol 1,1-5b

Spominjemo se vaše vjere, ljubavi i nade.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima
Pavao, Silvan i Timotej Crkvi Solunjanâ u Bogu Ocu i Gospodinu Isusu Kristu. Milost vam i mir! Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama spominjući se vaše djelotvorne vjere, zauzete ljubavi i postojane nade u Gospodinu našem Isusu Kristu, pred Bogom i Ocem našim. Svjesni smo, braćo od Boga ljubljena, vašeg izabranja jer evanđelje naše nije k vama došlo samo u riječi nego i u snazi, u Duhu Svetome i mnogostrukoj punini.

Evanđelje:
Mt 22,15-21

U ono vrijeme: Odoše farizeji i održaše vijeće kako da Isusa uhvate u riječi. Pošalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: »Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran. Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?«
Znajući njihovu opakost, reče Isus: »Zašto me iskušavate, licemjeri? Pokažite mi porezni novac!« Pružiše mu denar. On ih upita: »Čija je ovo slika i natpis?« Odgovore: »Carev.« Kaže im: »Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Josip Bulat, ravnatelj Katoličke opće gimnazije u Popovači i župnik u župi Ludina:

Dragi slušatelji Hrvatskog katoličkog radija, srdačan vam pozdrav.

Današnje evanđelje donosi nam jedno od najpoznatijih epizoda iz evanđelja čija je rečenica: „Dajte caru carevo, a Bogu Božje.“ ušla u vrlo široku uporabu čak i u svjetovnoj komunikaciji.

Tekst evanđelja započinje održavanjem vijeća. Na tom vijeću ne raspravlja se o dobrim i plemenitim stvarima, o unapređenju života ili bogoslužja, nego o tome kako Isusa uhvatiti u riječi. Postoji stara narodna izreka da se volovi vežu za rogove, a ljudi za riječ. I sada zamislimo, Božju Riječ koja tijelom postade netko pokušava uhvatiti u riječi. Ako nisi spoznao tko je Isus, onda ovakav pothvat izgleda moguć, ali nam evanđelje donosi svejdočanstvo da baš ti koji su željeli uhvatiti Isusa u riječi, sami sebe hvataju u riječi. Oni Isusu pristupaju lukavo i slatkorječivo, nazivaju ga istinitim i nepristranim ne shvaćajući da zapravo govore istinu. Žele Isusa navući na tanak led pitanjem o porezu. Znamo da je svaka država osjetljiva na porez i da su čak i neke poznate ličnosti završavale u zatvoru zbog utaje poreza.

Isus tada radi nešto genijalno. On traži da mu se pokaže novac i pita čiji se lik nalazi na njemu. Lik je bio carev. Carevi su na taj način željeli pokazati svoju svemoć i sveprisutnost jer novac s njihovim likom bio je raširen cijelom carstvu. Kovani novac bio je svojevrsna propaganda jer tada nije bilo društvenih mreža i medija. Isus jednostavno kaže da caru treba dati sve gdje se nalazi njegov lik, a da Bogu treba vratiti ono što je Bog utisnuo u srce i dušu svakoga čovjeka, a to je Božja slika. Isus je tako farizeje na neizravan način pitao: A vi, što ćete dati i vratiti Bogu? Lako je dati caru njegovo, ali Bog, hoće li on u vama prepoznati svoj lik.

I mi se danas često brinemo za to da damo Bogu i Crkvi ono što mislimo da trebaju dobiti od nas. Volimo uplaćivati velike mise što je po sebi dobro, volimo sa župnikom riješiti takozvani obiteljski dar, što je isto tako dobro. Volimo obdržavati svu tradiciju Crkve, poput postova, hodočašća, zavjeta… što je isto tako veoma dobro. Ali glavno je pitanje za svakoga od nas: Hoću li Bogu jednom vratiti njegovu sliku ili ću mu u srcu vratiti neki neprepoznatljiv lik ili još gore, karikaturu koja više nije tužna nego je smiješna; čiji lik drugi ljudi mogu prepoznati u meni?

Novac je nosio carevu sliku i zato je pripadao caru. Čovjek u sebi nosi Božju sliku i zato pripada Bogu. Ako drugi u nama prepoznaju samo našu tvrdoglavost, oholost, zavist, osvetoljubivost i sebičnost, onda se Božji lik u nama polako zamračio. Ali ako u nama mogu prepoznati dobrotu, milosrđe, istinu, strpljivost i ljubav, onda se na našem životu, usprkos svim našim slabostima, još uvijek vidi Onaj čija smo slika.

Završit ću riječima današnje zborne molitve: „Svemogući vječni Bože, daj da ti uvijek budemo odani i tvome Veličanstvu služimo iskrena srca.“

Poštovani i dragi slušatelji, braćo i sestre, neka vam je blagoslovljena 29. nedjelja kroz godinu. Hvaljen Isus i Marija!