„Duc in altum – Izvezi na pučinu“

Program su predvodile sestre karmelićanke Božanskog Srca Isusova, uz braću karmelićane, bogoslove i brojne volontere. Posebnu zahvalnost organizatori su uputili 65 obitelji koje su otvorile svoje domove i ugostile sudionike.

Karmelijada je započela okupljanjem na splitskom Peristilu i ulaskom sudionika u katedralu sv. Dujma.

Središnji dio otvorenja bila je kateheza splitsko-makarskog nadbiskupa Zdenka Križića, koji je govorio o vjeri kao osobnom odnosu s Bogom. Istaknuo je da vjera nije samo poznavanje molitava i vjerskih istina, nego život s Bogom koji nas mijenja.

Mladi su ohrabreni da i u trenucima sumnje, patnje i tame ostanu oslonjeni na Boga.

Subotnji program bio je posvećen teologalnim krepostima vjere, nade i ljubavi. O. Stanko Pažin usporedio je duhovni život s gradnjom kuće čiji temelji moraju biti čvrsti i govorio je o vjeri. Brat Tomislav Sakač govorio je o nadi, ističući da čovjek u teškim situacijama ne treba računati samo na vlastite snage, nego se pouzdati u Boga.

Mladi su sudjelovali u radu po skupinama, molitvi, procesijama, svetim misama, klanjanju i satu tišine. Posjetili su karmelski samostan na Vidovcu, gdje su imali priliku za sakrament pomirenja i osobnu molitvu.

Večernji program obogatili su mladi iz Hrvatskog nadzemlja, svjedočanstva obiteljskog i duhovnog poziva te zajedničko druženje.

Posljednji dan bio je posvećen kreposti ljubavi. O. Stanko Pažin podsjetio je da se kršćanska ljubav ne sastoji samo od riječi, nego se potvrđuje djelima i spremnošću na žrtvu. Pozvao je mlade da ljubav koju primaju od Krista prenose u svoje obitelji, škole, fakultete, radna mjesta i svakodnevni život.

Susret je zaključen euharistijskim slavljem na kojoj su sudjelovali i obitelji domaćini te dobročinitelji. Pred kraj mise 30-ak mladih primilo je karmelski škapular i povjerilo svoj život Blaženoj Djevici Mariji. Također je najavljeno da će se 22. Karmelijada 2027. godine održati u Sittardu u Nizozemskoj.

Brojna svjedočanstva mladih nakon susreta istaknula su radost zajedništva, nova prijateljstva, molitvu, klanjanje, kateheze i iskustvo Božje blizine. Susret je tako završio zahvalnošću, pjesmom, zagrljajima i iščekivanjem novog susreta u Nizozemskoj.

Mnogi su Karmelijadu opisali kao iskustvo koje ih je potaknulo na dublji odnos s Bogom i ostavilo snažan trag u njihovu životu

Ovo mi je bila prva Karmelijada, ali sigurno, ako se mene pita, ne i posljednja. Jedva čekam ponovno slaviti Boga s ovom braćom i sestrama, dijeliti smijeh i suze s njima, plesati „kao da me nitko ne gleda“, i ako me netko tko nikada nije bio na Karmelijadi o njoj nešto pita, zasigurno ću reći: „samo dođi, biti će ti prelipo, nećeš požaliti, i to ti je ukratko to“. Neki osjećaji ne daju se opisati riječima, jer bi ih riječi vrlo siromašno okitile – jednostavno se treba prepustiti bez pretpostavki i vjerovati da Gospodin doista djeluje kroz ovaj događaj, da nam kroz njega želi pokazati koliko nas silno i brižno voli. (A. K. Split)

Prije svega, jedva sam dočekala taj petak da uopće vidim što je to i kako sve izgleda. Najemotivniji dio cijelog vikenda bili su mi naši razgovori u grupama u subotu. Dok smo pričali o temi „Izvezi na pučinu“, osjećala sam da mi je srce toliko ispunjeno i puno da se to ne može opisati riječima. Baš sam u tom trenutku osjetila da samo trebam krenuti u dubinu i da će sve biti puno bolje.

Što se tiče drugih mladih, nemam riječi svi su tako dobri, dragi, veseli, zajedno se smijemo, pjevamo, zezamo, plačemo i pomažemo si. Sada kad je sve završilo, iskreno sam previše tužna jer želim da još traje, ova tri dana su preebrzo prošla. Ali u isto vrijeme sam presretna što sam iskusila što je to Karmelijada i što sam osjetila Duha Svetoga u svom srcu koje je bilo puno emocija. (K.G. Split)