Taj srednjovjekovni gradić na obali jezera, omiljeno mjesto za povlačenje papa od 1626. godine, brzo je postao redovito mjesto Papina boravka, pružajući mu predah usred odgovornosti koje nosi kao duhovni vođa 1,4 milijarde katolika.

Ubrzo nakon izbora 2025. godine Lav XIV. obnovio je papinsku tradiciju višetjednog boravka u Apostolskoj palači u Castel Gandolfu, koju je papa Franjo tijekom svojega dvanaestogodišnjeg pontifikata bio napustio. Tijekom odmora 2026. godine posjetio je i nekoliko hodočasničkih mjesta u talijanskoj unutrašnjosti.

papa Lav XIV. u Castel Ganfdolfu / Foto: Vatican Media

No, Papini odlasci u Castel Gandolfo nisu samo bijeg od rimskih ljetnih vrućina.

Oni upućuju na nešto što Papa često potiče katolike da ponovno otkriju u današnjem tehnokratskom svijetu – pravo značenje slobodnog vremena.

U više svojih spisa, osobito u enciklici Magnifica Humanitas, papa Lav upozorio je na kulturu koja učinkovitost rada stavlja ispred izgradnje društvenog zajedništva kroz slobodno vrijeme.

„…bez odgovarajuće ravnoteže između rada, slobodnog vremena i odmora obitelji slabe, a mladi se bore s razvojem osjećaja odgovornosti“, napisao je.

O. Eamonn O’Higgins, profesor filozofije na Papinskom sveučilištu Regina Apostolorum u Rimu, rekao je da Papin naglasak na slobodnom vremenu „pokazuje kako je udaljavanje od svakodnevne rutine i ulazak u drugačiji životni kontekst temeljno za naše čovječanstvo“.

„Mislim da nam to prije svega pokazuje da čovjek koji je toliko zaposlen i nosi tako veliku odgovornost smatra kako je nužno odvojiti vrijeme od posla.

To nam pokazuje da u kulturi opsjednutoj radom postoji potreba odmaknuti se i otvoriti dubljoj perspektivi života i kontemplaciji“, rekao je o. O’Higgins.

Slobodno vrijeme potrebno je za kontemplaciju 

Važnost razdoblja odmora i slobodnog vremena duboko je ukorijenjena u katoličkoj tradiciji. Njemački katolički filozof Josef Pieper, koji je proživio Drugi svjetski rat, također je mnogo pisao o društvu koje sve više ostaje bez istinskog slobodnog vremena. U svojoj knjizi opisao je slobodno vrijeme kao „stav ne onoga koji djeluje, nego onoga koji se otvara“.

Otac O’Higgins, jedan od istaknutih poznavatelja Pieperove misli, objasnio je da Pieper slobodno vrijeme nije smatrao pukim viškom vremena, nego namjerno odabranim vremenom posvećenim kontemplaciji, piše National Catholic Register.

Odmor s Isusom / Foto: Canva

„Svi spontano pomislimo da slobodno vrijeme znači predahnuti, opustiti se i ništa ne raditi. No to nije ono što Pieper ima na umu“, rekao je.

„On govori o izlasku iz onoga što moramo činiti – onoga što bi tehnički nazvao ‘ropskim radom’ – kako bismo ponovno otkrili postojeći red i smisao stvari, osoba i Boga.

Moramo ponovno otkriti radost postojanja kao temeljni razlog naše radosti.

Upravo to Pieper podrazumijeva pod slobodnim vremenom. Ono je mnogo bliže onome što nazivamo kontemplacijom.“

Slobodno vrijeme ili beskonačno skrolanje?

Biskup Paul Tighe, tajnik Odjela za kulturu Dikasterija za kulturu i odgoj, predložio je neuobičajen način ispitivanja savjesti o tome kako koristimo svoje slobodno vrijeme – pregled povijesti internetskog preglednika.

„Nedavno sam predložio suvremeni ‘ispit savjesti’: pogledajte povijest svojega internetskog preglednika“, rekao je biskup Tighe.

„Gdje ste danas bili? Čemu ste posvetili svoje vrijeme? U javnom prijevozu svi samo beskrajno skrolaju. Vrijeme je dragocjen dar. Koristim li ga dobro?“

S razvojem umjetne inteligencije pojavila se nada da će nova tehnologija olakšati određene oblike rada i tako omogućiti više slobodnog vremena. No biskup Tighe kritizirao je ideju da će slobodno vrijeme biti kvalitetnije samo zato što će umjetna inteligencija obavljati više poslova, prisjećajući se vlastitih školskih dana.

Vatikanski vrtovi u Castel Gandolfu / Foto: Courtney Mares/CNA

„Prije pedeset godina, kada sam završavao školu, govorili su nam da se pripremimo za ‘život dokolice’, jer će automatizacija preuzeti mnoge ljudske poslove. To se nije u potpunosti ostvarilo, ali sada se ista ideja ponovno vraća s umjetnom inteligencijom.“

„Ali istinsko slobodno vrijeme nije samo način da se nečime zabavite. Ono znači cijeniti ono što jeste. To je čitanje knjige koja vam otvara oči, posjet umjetničkoj galeriji ili gledanje filma koji vam donosi nove ideje. Moramo biti pažljiviji prema tome kako provodimo svoje vrijeme“, rekao je biskup Tighe.

Slobodno vrijeme – put prema bogoslužju

Pieper, pišući o svojim iskustvima u Italiji, primijetio je da je tamo shvatio da su festivali, u srži slobodnog vremena, izvorno bili namijenjeni bogoslužju:

„Ali ako su slavlje i festival srž slobodnog vremena, onda bi slobodno vrijeme crpilo ​​svoju najdublju mogućnost i opravdanje iz samog izvora odakle festival i slavlje crpe svoje.

A taj izvor jest bogoslužje.“

Otac Francisco Insa, psihijatar i profesor teologije na Papinskom sveučilištu Svetoga Križa u Rimu, govorio je o važnosti Dana Gospodnjega za katolike i njihovo razumijevanje slobodnog vremena te o primjeru koji u tome daje papa Lav XIV.

Koncert u čast pape Lava XIV. u Castel Gandolfu / Foto: VINCENZO LIVIERI/REUTERS

„Rekao bih i da Deset zapovijedi često promatramo kao skup teških pravila, ali ne zaboravimo da među njima postoji i zapovijed o svetkovanju Dana Gospodnjega“, rekao je. „To je zapovijed koja nas oslobađa jedan dan u tjednu.“

„Svi možemo više vremena posvetiti odmoru i rekreaciji, ali to ne znači provesti cijeli dan pred računalom gledajući videozapise na YouTubeu. Mislim da nam papa Lav može biti primjer i u tome. Na svoj slobodan dan mirnije se posvećuje molitvi, odnosu s Bogom, čitanju i tjelesnoj aktivnosti“, rekao je.

„Mislim da je to lijep primjer kako i papa, koji obavlja tako zahtjevnu i duboku službu za Crkvu, zna iskoristiti te trenutke, premda su oni zasigurno i za njega svojevrstan napor“, nastavio je.

„Često nemamo vremena provoditi ga s prijateljima pa se neka prijateljstva izgube. Upravo je razdoblje godišnjih odmora prilika da to promijenimo.“