Ako imadnete vjere, ništa vam neće biti nemoguće. (Mt 17, 20)

Liturgija dana (8. kolovoza):

Prvo čitanje:
Hab 1,12 – 2,4
Pravednik živi od svoje vjere.

Nisi li od davnih vremena, Gospodine,
Bože moj, Sveče moj?
Ti koji ne umireš!
Ti si, Gospodine, podigao ovaj narod radi pravde,
postavio ga, Stijeno, da kažnjava.
Prečiste su tvoje oči da bi zloću gledale.
Ti ne možeš motriti tlačenja.
Zašto gledaš vjerolomce;
šutiš kad zlikovac ništi pravednijeg od sebe?
Postupaš s ljudima ko s morskim ribama,
ko s gmazovima što nemaju gospodara!
On ih sve lovi na udicu,
izvlači ih mrežom,
pređom ih skuplja,
i tako se raduje i likuje.
Stog žrtvuje mreži svojoj,
pali tamjan svojoj pređi,
jer mu pribavljaju zalogaj slastan,
hranu pretilu.
Valja li, dakle, da neprestano poteže mač
i kolje narod nemilice?
Stat ću na stražu svoju,
postavit se na bedem,
paziti što će mi reći,
kako odgovoriti na moje tužbe.
Tada Gospodin odgovori i reče:
»Zapiši viđenje,
ureži ga na pločice,
da ga čitač lako čita.
Jer ovo je viđenje za svoje vrijeme:
ispunjenju teži, ne vara;
ako stiže polako, čekaj,
jer odista će doći i neće zakasniti!
Gle: propast će onaj čija duša nije pravedna,
a pravednik će od svoje vjere živjeti.«

Psalam:
9,8-13
Ne ostavljaš onih što traže tebe, Gospodine!

Gospodin dovijeka stoluje,
postavi prijesto svoj da sudi:
sam po pravdi sudi krug zemaljski,
izriče pucima osudu pravednu.

Gospodin je tvrđava tlačenom,
tvrđava spasa u danima tjeskobe.
Nek se uzdaju u te koji znaju ime tvoje,
jer ne ostavljaš onih što traže tebe, Gospodine.

Pjevajte Gospodinu koji prebiva na Sionu,
razglašujte među pucima djela njegova,
jer ih se spomenu kao osvetnik krvi
i siromaškog jauka ne zaboravi.

Evanđelje:
Mt 17,14-20

U ono vrijeme: Pristupi Isusu neki čovjek, padne pred njim na koljena i reče: »Gospodine, smiluj se sinu mojemu jer je mjesečar i zlo mu je. Često doista pada u oganj i često u vodu. Dovedoh ga tvojim učenicima i ne mogoše ga izliječiti.« A Isus odgovori: »O rode nevjerni i opaki! Dokle mi je biti s vama! Dokle li vas podnositi! Dovedite mi ga ovamo!« I zaprijeti Isus zloduhu te on iziđe iz njega. I ozdravi dječak toga časa.
Tada učenici pristupiše nasamo k Isusu i rekoše: »Zašto ga mi ne mogosmo izagnati?« Kaže im: »Zbog vaše malovjernosti. Zaista, kažem vam, ako imadnete vjere koliko je zrno gorušičino te reknete ovoj gori: ‘Premjesti se odavde onamo!’, premjestit će se i ništa vam neće biti nemoguće.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači fra Jure Šarčević, povjerenik za posvećeni život Zagrebačke nadbiskupije:

Evanđelje pred nas stavlja dramatičnu scenu ljudske nemoći, očinske patnje i Isusova poziva na duboku, nepokolebljivu vjeru. Neposredno prije ovog događaja, Isus se preobrazio na gori Tabor pred Petrom, Jakovom i Ivanom. No, čim je sišao s gore, susreće surovu stvarnost zemaljske doline: bolesnog dječaka, očajnog oca i nemoćne učenike.

Otac kleči pred Isusom i vapi: „Gospodine, smiluj se sinu mojemu!”. Ovaj otac predstavlja sve nas u trenucima kada se suočavamo s različitim oblicima patnje, bolesti, obitelji ili vlastitim slabostima. On priznaje da su učenici zakazali.

Zašto mu učenici nisu mogli pomoći? Isus im izravno odgovara: „Zbog vaše malovjernosti”. Ovdje vidimo opasnost s kojom se i sami često suočavamo – vršenje vjerskih čina iz navike, oslanjajući se na vlastite snage, a ne na živoga Boga.

Isusove riječi: „O, rode, nevjerni i opaki! Dokle mi je biti s vama!” zvuče oštro. Međutim, to nije ukor koji odbacuje, već opomena koja želi probuditi usnulu vjeru. Isus pati jer vidi da njegovi najbliži, unatoč svim čudesima, još uvijek nemaju potpuno povjerenje u njega. On zapovijeda da mu dovedu dječaka i ozdravlja ga u trenu, pokazujući da tamo gdje ljudske metode propadaju, Božja ljubav i moć pobjeđuju.

Kada ga učenici nasamo pitaju za razlog svog neuspjeha, Isus koristi snažnu sliku gorušičina zrna. Gorušičino zrno je sitno, ali u sebi nosi golem potencijal života. Isus ne traži od nas savršenu, monumentalnu vjeru bez ijedne sumnje.

On traži živu vjeru.

Čak i najmanje zrnce prave vjere – one koja se potpuno predaje Bogu – sposobno je premještati brda. Ta „brda” u našim životima mogu biti teške bolesti, razoreni odnosi, ovisnosti ili osjećaj beznađa.

Ovo nas evanđelje poziva na preispitivanje samih sebe. Kakva je moja vjera kada naiđu životne poteškoće? Oslanjam li se na svoje planove ili istinski klečim pred Isusom poput ovoga oca? Dopustimo Isusu da danas uđe u naše nemoći. Donesimo mu u molitvi sve ono što sami ne možemo iscijeliti niti promijeniti.

Danas, na spomendan sv. Dominika, velikog učitelja vjere i radosnog navjestitelja Radosne vijesti, molimo:

Gospodine, umnoži našu vjeru. Neka ono malo povjerenja što imamo u srcu postane živo gorušičino zrno koje će u tvome imenu činiti čudesa.

Po primjeru sv. Dominika, propovjednika tvoje istine, zapali i naša srca istim žarom za širenje Evanđelja u današnjem svijetu. Neka tvoja Riječ, Gospodine, po nama unosi mir tamo gdje vlada nemir, nadu gdje je očaj i svjetlo istine gdje boravi tama.

Pošalji nas kao radnike u svoju žetvu da suvremenom čovjeku pokažemo ljepotu Tvoga lica.